Izabrao sam te
transcendentirati.

U sadržaju šalice
gdje odmara i smrt.

Najprije me izdvaja
erekcija zatim vlažnost.

Ona će zasjajiti krovove
poput blagoslovljene kiše.

Poslije nje mirisi
cvjetova južnog voća;

U lovu na naranče
bliži sam požaru
sve opipljivijem nigdje.

OVDJE

Na tijelo sam
navukao oklop
i naučio ga pisati:

Počinje se krepko
sjećati
i ne ubija se:

Ne zna priznati krivicu
da bar malo bude molitva:

U medijskoj stepi
slijepa strepi
naša privatnost.

Sve dok nisam udomaćio
munje
u shizofrenim stanjima svijesti.

 

NOVI POROD

Nakon kraćeg boravka
cvrkut mi je izletio
iz vrećice cimeta;

Doma sam
u plućima krošnje.

Ne zobljem
državnu pšenicu.

Kljunom kljuckajući
ispod kore crve 
sebi uglazbim znanje:

U srcu servera
opet sam
rodio sjenicu.

POVIJEST GENA

Virtualan sam čovjek
imam problema
s prijenosom emocija.

Proljeće koje sam ti
upravo mejlao
stići će do tebe
u zimskim haljinama;

Ohlađeni sam potomak
toplokrvnog Kelta.

Znojeći se u kupskoj
sojenici svjetlošću je
oplodio lijepu Slavenku.

Ne ostavljajući
otisak prsta
u izmaštanoj povijesti.

APSTRAKTNA KONSTRUKCIJA

Od Straussa
do Crnog mora.

Počinje ljepota
blagoslovljenih umobolnica.

Sol za doručak
izjeda
anarhičnu notu.

Pobožno se slušaju
umnoženi
glasovi valova.

Noktima izbuše
nasipe
između galaksija.

Plodni da ispišu
estetiku djece.

U ZATVORU 20 SUNČANIH DANA

Seksualno iskorišten
odležao sam
dvadeset sunčanih dana.

Svaka dva dana
dijelimo majčinu
slaninu, salamu i cigarete.

Ne i njezinu ljubav.

Dvadeset dana
po zraci sunca
hodalo kratkotrajno
pobratimstvo duša.

ZASTAVE

U krležijanskim
šumama
nije dostatno oko.

Riječima izabirem
stablo
za pravljenje olovke.

Ona mora biti
najbolja
crtačica samokresa.

Kada pokrenem
prst
da odustanem.

Zastave spustim
na pola spolovila
da izblijede na suncu.

POUZDANI VODIČ

Uho prepoznaje
unutarnje šuštanje
hramova kukuruza.

Od zagrizanja u sveto
zube mi čuva
pouzdani vodič štakor.

Okrećem mu leđa
govorim mjesečini:

Skupio sam dovoljno
bjeline i sam ću
sebe ponijeti kući;

Iz vreće istresti
genetski modificiranu
svjetlost zrnja
u hranilicu za ptice.

NEPRIJATELJSKI SADRŽAJI

Pomalo zastrašuje
dnevno pretrpan
poštanski sandučić.

Oslobađajući sebe
nastanjujem stubište
neprijateljskim sadržajima.

U visinama
vodimo ljubav
ne izgovarajući
ništa ljubavno.

Sve je dopušteno
slobodnima
u ljubavnoj tremi:

Na krilima vjetra
dojahala si mi
iz Amsterdama
u krevet.

SPORA EVOLUCIJA

U svojoj se vitalnosti
rijetko uplašim tame
nakupljene u tijelu.

Nudim ti opasne
žute stranice vlastitoga
starozavjetnog lica.

Usta su mi napušteni mlin
na Muri, ruke grabežljivice
koje dovlače polja žita.

Sjećanje uzrasta s pogledom
na vodu. Davno odbačene peraje
i stopala što vježbaju pokrete.

U konačnici svaki korak
zaslužuje da se govori o njemu.

MAKSIMIRSKA ŠUMA

Čuvar zoološkog vrta
cjeliva djevojku naslonjenu
na kavez s tigrovima.

Njezin djevičnjak divlje
pulsira od nevinosti;

Vještinom cirkuskog maga
stavlja ga pod očnjake mužjaka.

Uvjeravanjem probuđene skepse
ne govorim o realnome.

Dobro čuvano zlo
ne gubi osmijeh:

Zapečaćeno sa mnom
u kutiji
s faraonskim zlatom.

DOMOLJUBNA

Do valova Nila
doputovao sam
s torbom hrvaštine.

Ne čujem piramide
na koptskom
dozivaju druge piramide.

Kozmopolitska srca
roda potvrđuju
uzaludnost dolaska:

Nisam zatajio
domoljublje
njihovih gnijezda
pri odlasku.

DOMOLJUBNA RODA

Koncem srpnja
izumiru plitke
vode stajaćice
izbezumljujući rodu.

Niti izgladnjela
nema osjećaja
koji bi je porinuli
u krađu žaba
iz susjednog gnijezda.

Prizor gledaju
zadivljeni katolici.

Nisam česta riječ
u njihovoj zajednici.

U vrijeme punog mjeseca
provalim u mesnicu.

Ne izlazim
dok se ne zasitim žaba.

I još  kući
odnesem
četvrtinu zlatnog teleta.

NASLJEDSTVO

Suveren se ljubavnik
usmeno ispraznio
u lijepo uho.

Prije nego se raziđu
dva ugašena požara.

On skuplja u šaku
sve njezine naušnice.

Preostale kutije viagre
slaže u piramidu.

Čeka da prva
okrene leđa.

Potom će se zavući
u začarani trokut tame
udaljeniji od sebe.

Da njegovo nasljedstvo
suverena ljubav
sjaji iz svake izgovorene riječi.

UGOŠĆENI FARAONI

Pozvani u goste
kroz vrijeme
putuju na objed.

Stižu neprimijećeni
pod stopalima
ne cvrkuće parket.

Nisam osigurao stomatologa
da žrtve grizu
porculanskim zubima.

Imaju piše
i po tri zuba.

Jedu mekano
duše i kisik iz krvi.

S gozbe odlaze
sa smješkom
arheološki neistraženim.

Isprativši ih u različite
formulacije prevare
zagrizao sam u slasnije ostatke.

SELO RODA

Na svijet me je
donijela roda.

U zadnji čas
mati je skinula
dukate
i spremila me u 1
od njih 10.

Odonda me
zove zlato.

Ono odrastajući
u rodinim nogama
ubrzava puls vriska
nakon prstenovanja.

Zorno predstavlja
zlato ludila
i njegovo sebično srce:

Sukob zlata sa zlatom.

EUROPSKO SELO RODA

Rode se mogu zaručiti
prstenovanjem
i imenovanjem staništa.

Kljunovima pripremaju svadbu
vrebajući voluharice
za vrhunski gastronomski doživljaj.

Gladan pravde
tumaram bojnim
poljima kapitala.

Na osunčanim fotografijama
tražim otisak prsta izgubljen
ispod debelog sloja Nivea kreme.

Postiđen metafizikom
rodinih kompasa
uzimam zalogaj iz brazde.

U Čigoču, 18. srpnja 2009.

LJUBAV NA NEBU

Avion
ulijeće u
tamne
oblake
nadraži
prsne bradavice.

Čekajući kišu
osjetiš
pljusak
prstiju
na tijelu.

Ovlažena
listaš
tiskanu
zanokticu
nebesa.

Obrušavam se
na trbuh
praćen
borbenim avionima.

Na pisti odahneš.

S aeorodroma
upućuješ se
na poznatu
spasonosnu adresu.

NEZATAMNJENI MEDIJI

Izgubljene ravnoteže
nakon svake vršidbe
istuširam divovski kombajn.

U silosu pohranim
sebezrnje dolar
sebezrenje i crnomak

Pred svaki obrok
do nove sjetve
izmjenjujemo poljupce
u brašnu.

Mati cijelu zimu
peče pecivo i kolače.

Nismo zatamnili medije
nijedno zrno
nije bačeno
sa silosa.

HRVATSKI CRNAC

Doručkovao sam kisik
i apstraktne požare.

Njih sam grizao
dok nisam pocrnio.

Država se napokon smiješi
mojim dolazećim koracima.

Apstraktan
odzdravljam ljepotom.

Opet nagovaram
cvasti trešnje
poljubim ruke narodu:

Bit ću prvi crni
hrvatski predsjednik.

 

BODRENJE KIŠE

Ne znam zašto sam
sam sebi junak.

Možda se miješam
u nebeske poslove.

Nepozvan kažem
kiši budi muževna.

Suzom u oku
odledi ljubavnike.

U njihovu snu
proli krv.

U tijelima povišenu
temperaturu svjetlosti.

PJEVA ŽUĆKASTA PTICA

Pticu sam
napravio
od žutila gline.

Ona noću pjeva
Budino ništa
u Sisku i Parizu.

Navodno ima dušu
suosjeća sa sijedim
pramenovima kose.

Prije nego me iskoristi
za liječenje starčadi
i pomlađivanje žena.

Posljednji put
izgovori ništa.

Ne stigne se oprostiti
od sebe
niti od svoje pjesme.

LONJSKI SVJETIONICI

Što vidi oko
zatamnjeno
mrenom?

Zelene krekete žaba.

Hoću da su zeleni.

I moji su zeleni
od pomlađenih
poljubaca trava.

I bez povećala
vide jaslice
na dimnjaku:

Visoka svjetlonosna
temperatura roditeljstva
ugrije oko, kuću i mladunce.

 

PERNATI SNIMATELJ

Nakon neuspjele
kemoterapije
prijateljev pogled
porinuo me je niz Savu.

Ondje u rodinu
gnijezdu 33 dana
grijem njezina jaja.

Ponad mene lebdi
škanjac
skladajući nebesku glazbu.

S visine od
1000 metara
snimi plijen;

Zaumnom snimkom
nahrani
sunčevu zjenicu.

——

Bilješka o autoru

Slavko Jendričko rođen je 1947. u Komarevu kraj Siska.
Objavio je sljedeće knjige pjesama: Nepotpune dimenzije, 1969; Ponoćna kneževina, 1974.; Tatari/kopita, 1980.; Naslov, 1983.; Autoritratto con melo (izbor pjesama na talijanskom), 1983.; Crvena planeta, 1985.; Proroci, novci, bombe, 1986.; Svečanost glagoljice, 1989. i 1990.; Hrvatska sfinga, 1992.; To si ti, 1995.; Hrvaška sfinga (izbor pjesama na slovenskom), 1995.; Zimska katedrala, 1999.; Orguljaš na kompjutoru (izabrane pjesme 1969-1999.), 1999.; Podzemni Orfej, 2001.; Kada prah ustaje, 2005.; U kući malih pustinja, 2007.; Pacifička kiša nad Kupom, 2010. i knjigu političkih eseja Novčić za Harona, 1995.