Kao kad klaun ubija. Izvjesni horror-serijal o klaunu-ubojici unesrećio je djecu zapadnog svijeta, čak nekoliko godišta. Serijal je bio jako popularan, čak i kod nas. Krvi je bio pun ekran, kao što to već na američkom TV-u biva. Djeca su to odgledala, s dječjom znatiželjom i nevinom percepcijom svijeta, nahvatala su se straha od šarene kreature koja bi, po prirodi stvari, trebala biti vesela i zabavna. Uglavnom, taj nevini lik je u serijalu bio svirep, masovni ubojica. Djeca bi, nakon toga, kad bi ugledala klauna, započela vrištati i bježati. Nekoliko američkih mališana je čak doživjelo živčani slom kada je maskirani zabavljač stigao da ih uveseli.
Ja sam se osjećao tako dok sam čitao ovaj rukopis. Svaka sličnost s parom koji je ne tako davno stradao u prometnoj nesreći u Belgiji je više nego slučajna. Svaka sličnost s nasmrt izmrcvarenim veganom, navodno žrtvom stanovitog sotonskog kulta, isto tako je slučajna. I sa starim laburistom umorenim istoga dana kad je mlada slikarica ubijena na vratima kuće u kojoj je živjela. Svaka sličnost Ljudi iz sjene u ovoj knjizi sa stvarnim ljudima iz sjene isto tako je slučajna. Slučajna je i sličnost sa stvarnim oboljenjima izazvanim konzumacijom mlijeka i mliječnih proizvoda, porastom broja degenerativnih bolesti kod ljudi Zapada – kojima po hranidbenom modelu i sami pripadamo. Svaka uzročno-posljedična veza s pojavom kravljeg ludila i bolestima ljudi kojima su, izvjesno, uzroci prioni i dorađivanjem iščašeni proteini mlijeka i mesa, isto je slučajna. I štetne bakterije koje hormonizirano mlijeko puno antibiotika čine jačim, sasvim polako i slučajno izazivaju čir na želucu i dvanaestercu, i više nego slučajno uzrokuju rak i smrt.
A, možda i nije tako. Možda je i gore. Uz ovaj roman, dok sam ga iščitavao, čitao sam i nikad upotpunjenu i posloženu slagalicu iz djetinjstva. Primjerice, tada nisam znao zašto bih povraćao od svježeg mlijeka i zašto bi me od njega često zabolio želudac. Zašto u bolnicama reklamiraju mlijeko, iako medicinari, ako žele znati, lako saznaju da je mlijeko štetno za ljudski organizam, da mliječni šećer nije razgradiv u ljudskom tijelu i da je prisutnost priona u masi mlijeka jako teško otkriti? Možda zato što liječenje oboljenja izazvanih prionima puno košta, a to nosi zaradu? I kako to da je litra mlijeka iscijeđena iz životinje koju treba smjestiti, medicinski nadzirati, održavati i hraniti, puno jeftinija od litre nafte koja se, u krajnjoj liniji, lako crpi iz tla i jednostavno preradi za uporabu? Možda zato mliječna industrija tako rado i izdašno financira zdravstvo i tako kupuje šutnju i mir, štiti svoj profit?
Ovaj roman, prvi ovakav u svijetu, dat će vam odgovore na neka pitanja o osnovama dobroga dijela naših obroka. Moći ćete povezati stvari koje ste slutili, a niste vjerovali u njihovu održivost. Priča o ljubavi, akcijski roman, veliko raskrinkavanje jednog naoko nevinog hranidbenog mita koji nas polako, ali sigurno nagriza i ubija, priča o zavjeri šutnje u krugovima superkrupnog kapitala i još ponešto, sve to u sebi nosi roman Mliječni put. Ovo nije roman koji će dopustiti vašem životu da ostane nepromijenjen. Promijenit će vaše prehrambene navike, učiniti da započnete sumnjati u vesele šarene krave na zelenim pašnjacima i vesela mala bića koja, sretna i zdrava, piju mlijeko po cijeli dan, jedu sireve i mliječnu čokoladu i od toga postaju velika i zdrava.
Ispijanje mlijeka je nevina stvar, zar ne? Greška. Nije baš tako nevina. Naprotiv, to je kao kad klaun ubija.      

VESELIN GATALO, urednik Mliječnog puta