Kada su 2000. godine objavljeni ‘Bijeli zubi’, romaneskni prvijenac tada 25-godišnje Britanke Zadie Smith, preko noći je nastala i nova književna zvijezda. ‘Bijeli zubi’ su dobili većinom pozitivne, pa i ekstatične kritike, te su ubrzo postali i međunarodni bestseler, knjiga koju se obavezno mora pročitati i o kojoj se mora imati mišljenje. Lijepa i tamnoputa Smith je, pak, postala i medijska zvijezda te primjer uspjeha multikulturalnog društva, ali i još jedan moćan ženski glas na svjetskoj književnoj sceni.
Uslijedila su – u roku od pet godina – još dva romana, koja nisu bila primljena s tolikim oduševljenjem, a onda se Zadie Smith u značajnoj mjeri povukla iz javnosti te posvetila učenju na Harvardu i pisanju. Usput je razvila i ovisnost o internetu, no to je neka druga priča. Treći roman ‘O ljepoti’ izašao je, dakle, 2005. godine, te je trebalo proći čak sedam godina do sljedećeg romana Smith, enigmatično naslovljenog ‘NW’.
On je proteklog mjeseca objavljen na angloameričkom području, uz veliki interes kritike i čitatelja, koji na Smith očito nisu zaboravili unatoč tome što su se u međuvremenu kontekst i vrijeme u kojem piše značajno promijenili. Odmah treba reči, ‘NW’ je poštanska oznaka za siromašni dio Londona u kojem Smith smješta radnju svojeg novog romana, koji je – poput ‘Bijelih zubi’ – opet neka vrsta urbanog epa o običnim i neobičnim ljudima. Ovoga puta su to životi troje ljudi koji se pokušavaju izvući iz siromašnijeg dijela Londona, što će nekima, barem geografski gledano, uspjeti.
U Guardianu je ‘NW’ opisan kao ‘nesavršena, fragmentarna i neporecivo briljantna knjiga’, ‘veliki urbani ep’ koji zasad još nije kao takav prepoznat ‘najvjerojatnije zbog autoričina roda’. Guardianova kritičarka ističe da u ‘NW’ nema očekivanih klišeja kojima su ispunjeni romani o Londonu, poput bankara, političara, velikih tema i događaja, ali da je roman Zadie Smith i dalje ‘mnogo vitalniji’ od slično tematski određenih knjiga poznatih muških pisaca. ‘Kako ljudi preživljavaju u velegradu?’ pitanje je koje Smith postavlja, a ‘NW’ se ispostavlja kao ‘roman o bijegu’.
Washington Post također smatra da je ‘NW’ ‘briljantan roman’, ali za ‘posvećenog čitatelja’, s obzirom na to da Smith dosta stranica posvećuje isključivo mislima svojih likova, nema jasno zacrtan zaplet i rasplet, izmjenjuje perspektive pripovijedanja te se upušta i u književne eksperimente. ‘U knjizi se osjeti duh Virginije Woolf’, piše Washington Post, koji zaključuje da roman nudi ‘nevjerojatnu viziju vremena u kojem živimo’. Jednako je oduševljen i LA Times, za kojega je ovaj roman ‘moćno istraživanje u izgubljene suvremene živote’.
S obzirom na to da je ‘NW’ od većine relevantnih književnih kritičara u Americi i Velikoj Britaniji pohvaljen, nije iznenađenje što je zloglasno stroga Michiko Kukatani iz New York Timesa napisala jednu od rijetkih vrlo negativnih kritika novog romana Zadie Smith. Za Kukatani je ‘NW’ ‘čudno klepetav i slučajan’ roman, koji pokazuje da je Smith darovita, ali su joj ‘glavni likovi kao lutke od papira’.
U svakom slučaju, kada je riječ o Zadie Smith, najbolje je uvjeriti se sam o tome kakav je roman ‘NW’ jer i ako vam se ne svidi, njegovo čitanje sigurno neće biti gubitak vremena.
