DIJETE I JA
Cijelo smo jutro dijete i ja služeći se oštrim oruđem s obale
Vadile nijema stvorenja iz mora.
Prvo smo ih izronile, mrežicama izvukle na rivu:
Tu su morska sisa trpovi i nekoliko velikih puževa i ostale životinje koje ne krvare pa se
Nije činilo posebno okrutno raskidati ih i zgnječiti potom
Prstima iščupati neku tajnu sedef sluzavo ukusno srce
Poučila sam je načinu na koji se zvijezda priprema za sušenje
I načinu na koji od ježinca uz malo pažnje može izraditi pepeljaru
Sunce je pripeklo i čitavo vrijeme bilo s nama u tom prljavom poslu oko
Proizvodnje suvenira
Napokon, dijete mi je pokazalo kako ubiti kamen:
Prvo ga oživiš, pa onda.
PISMO MUŽU
Nisam poginula u potresu i nije me ubila bomba koja je jučer, zbog predizborne kampanje, eksplodirala u Istanbulu. Znam da novine ne donose vijesti o omjeru tirkiza i purpura u ovom gradu, jer koga bi takvo što zanimalo, to su stvari za domaćice. Smrt je vijest, a od živih stvari one političke naravi.
Dragi, ti si zaboravio, preživjeli smo strah s obje strane nišana, bilo je to doma.
Nepravda koju nam nanosi tijelo, kaže iskustvo, mora jednom prestati.
Svi krvnici će iza brave, umirit će se tlo koje podrhtava, ali zadovoljština koju nazivamo pravdom neće doći. Ipak: postoje mnoga zadovoljstva, na to se isplati koncentrirati.
Jedini strah koji ću zadržati je onaj da će me iznenadni prekid programa, neka idiotska katastrofa, spriječiti da zgrabim tvoje ruke, i one druge sitne, koje su me dočekivale nespremnu, češljale i uporno gurale na zrak.
Ni danas ni sutra za čitavo čovječanstvo, kako god okreneš, ne postoji važnija vijest na svijetu od te da si našu malu, baš jučer, u Splitu, naučio voziti bicikl.
PLANINSKA TETA
Gdje je otišla naša teta sa crnim licem i plavim očima, pitali smo se.
Bila je već stara, al nikad prije nije napuštala selo i zaselak s kukurijekom i košnicom.
Svojeglava, brza i mršava, nosila je pijetla na ramenu, za doručak pila je rakiju, mogla je rasparati svinju za slaninu i puno je psovala, njene su priče bile sjajne i njene su oči bile blistave.
Kamo je otišla ta osebujna teta, mirisala je na kiselo vime i vunu i bježali smo iz njenog zagrljaja, a sad nam je, eto, žao.
Kažu da su je odveli u grad, našli smo je u gimnastičkoj dvorani sa starcima, bolesnu na školskoj strunjači. Pitala je: je li ovo zatvor, pa ako nije zašto ne smijem izaći?
Pitala je i: što je s mojim životinjama?
Tamo je otišla naša planinska teta s ovčjim pramenom u crnoj kosi. A ja sam otišla nad šumski bunar i viknula tajnu: jebem vam mater svima.
Odvukla je za sobom kuću, livadu, brdo, psa i mene. Kažu da ju je odveo mladi vojnik. Odvukla je za sobom sjenik, ovna, sušaru, šljivik, snijeg i ljeto i mene.
Tamo je otišla naša planinska teta, nije se vratila. Kažu da ju je odveo moj dragi ili netko njemu sličan.
Kasnije je došla i treća vojska i do temelja spalila kuću. Livadu, brdo, psa i mene. Ovna, šljivik, snijeg i ljeto i mene.
KAD SAM PRVI PUT VIDJELA TVOJE LICE
Kad si bio dječak sa crnim očima i crnim zubima ljubavi, kad si bila djevojčica sa crnim očima i bijelim zubima ljubavi, kad si bio moj nepreboljeni srednjoškolski dragi s usnama poderanim od poljubaca, kad si bio muškarčina sa sivim očima mornara, kad si bila moja draga prijateljica, kad sam bila smrtno zaljubljena u tebe tri nezaboravna zimska dana, kad mi nisi dala prići, kad sam ti ukrala momka ljubavi, kad sam te zavoljela iako si totalni kreten, debeo i ćelav i oženjen, ljubavi, kad sam te ostavila radi totalnog kretena, tebe koji si me najviše volio, ali mi nisi dao disati, znala sam da će nešto među nama biti,da ćemo se vjenčati i pravit djecu ljubavi, i moja kći sliči na lica mojih ljubavi kad sam ih vidjela prvi put i zauvijek.
DJEČAK I DJEVOJČICA
bilo je to na selu. ležali su ispod kamiona pokraj velike prednje gume. ona se ležeći na leđima rukom naslanjala na gumu. virile su joj žute sandale i gole potkoljenice s jedne strane i čitava glava s druge strane, ispod kabine. tako je imala dobar pregled zbivanja na livadi i pred kućom. ispred kuće njihovi su roditelji lovili bolesnog ovna. i ona je bolesna od neke rijetke opasne bolesti. on je tiho rekao da će je izliječiti pomoću cvijeća. u redu ako ti kažeš da će to pomoći, rekla je glasom bez nade. ali požuri da ne umrem. vratio se s kukurijekom, zumbulima, lišćem lješnjaka, djetelinom i zlaticama. ona je zatvorila oči, doktor joj je skinuo gaćice s malo zebnje u prstima, pa poslagao kukurijek, zumbule, lišće lješnjaka i ostalo od pupka naniže, a zatim joj je pažljivo, da se cvijeće ne raspe, obukao gaćice. rekao: sad će ti biti bolje.
BICIKL
Neka je slava biciklu! Bicikl i ja smo kentaur.
Između svega što na put kreće, bicikl ima pravu mjeru, pogotovo: u brzini kretanja, u snazi koju daje i uzima, u radosti.
U radosti,
koja nije puka sreća, a nije ni cigansko veselje,
zuji tihi, jednostavni mehanizam.
Radost
je pitomo srce ove metalne životinje.
Slava biciklu koji me iz moje ulice pronio kroz slavoluke zabranjenih hotelskih gradova i plaža, uvijek malo brži od čuvara.
Slava biciklu na nizbrdici koji nas je, zaslijepljene suncem i prašinom, spasio od seoskih pasa.
Slava biciklu na kojem sam se penjala po ljubav na jedan, a potom spuštala po ljubav na drugi kraj grada, bez bicikla to nikad ne bih uspjela, mlada, brza i puna ljubavi.
Čast i dika brižnom biciklu sa sjedalicom za bebu, kao i onom bez kočnica, onom za vjetrenje suknje po šumskim stazama, kao i onom koji opstaje na asfaltu.
A svakako, čast i nogari koju si naknadno ugradio na naš bicikl, jer je, čim luda vožnja stane, ta mala podrška neophodna za ravnotežu.
Olja Savičević Ivančević (Split, 1974), pjesnikinja je i spisateljica. Autorica je pjesničkih zbirki: ‘Bit će strašno kada ja porastem'(1988), ‘Vječna djeca'(1993), ‘Žensko pismo'(1999), ‘Puzzlerojc'(2006), ‘Kućna pravila’ (2007), knjige priča ‘Nasmijati psa’ (2006) i romana ‘Adio kauboju’ (2010). Za rukopis ‘Nasmijati psa’ nagrađena je ‘Prozakom’, dobitnica je prve nagrade ‘Ranko Marinković’ Večernjeg lista za kratku priču te nagrade ‘Kiklop’ za najbolju zbirku poezije ‘Kućna pravila’. Roman ‘Adio kauboju’ nagrađen je nagradom T-portala za najbolji roman u Hrvatskoj 2010., kao i nagradom Slobodne Dalmacije za umjetnost ‘Jure Kaštelan’. Poezija i proza ove autorice prevedene su i objavljene, u časopisima ili kao knjige, na dvadesetak jezika. Uvrštavana je u domaće i strane izbore i antologije. Živi i radi u Splitu kao slobodna spisateljica. Piše kolumne u novinama i na portalima, a surađuje i s kazalištima.
