Te nježnosti skupe su
Sahranjeno djetinjstvo
Lišeno nježnosti
Iznad njega križ
Kolijevkom vremena
Ispisana slova
Moji patnički hijeroglifi
Njegov dlan vruć od mase
Pristisnutog vremena
Sahranjeno djetinjstvo
Podesno
Noć me uči
Što je znojan san
Sasvim podesno
Za ovakvu stvar
MEĐUNOŽJE
Svi moji otišli muškarci
Šapću vapajem revolucije
Prezirući vrijeme koje im nije donijelo više
Njihove ljubavi pregazili su neki drugi muškarci
Pregazili svojim spolovilima
Nikad se nisu oporavili od takvih udaraca
Neprestano opominjani snagom poniženja
Imaju toliko ponosa da drugim ženama
Govore da su neizmjerno sretni
Tužno je bilo tješiti njihova lijepa lica
Mlada borama neurešena
Imali su snen pogled dok su govorili
O svojim bivšim draganama
A moje se biće pitalo znam nekoliko puta
Hoće li ikada ijedno od tih lijepih lica
Isto tako govoriti
Bar o mojoj opjevanoj pjesmi
O njihovim ljubavima
Bilo bi dovoljno
Dok suživljavam njihovu bol
Tešku poput izrezbarenog
Ženskog poniženja
BEZ MASNOĆE
Nećeš
U moje organe
Porod te sužava
Paučina po mojemu šeširu osmijeha
Sve sam u bunilu osim on
Postajem leptir
S krilima suvišnim
Kada je vrijeme spavanju
Izostavljam dodire
Bačenu prošlost
Iz teksta o Velikim očekivanjima
Ne dotičem imaginarni obraz
Tamo je lako lomljiv kristal
Tamo je granica
Ne kudi me ja bih hip nježnosti
Ovo sivilo mračno je kruto
Malo bih nešto labavije
Tek onako kao sušti glas esencijalne praznine
Bez masnoće
TANDEM
Dok čekaš da ti dođem
Bježim u nokte samote
Ližući čaj u poslijepodnevu
S tabletama za smirenje
Tu sam jedino sigurna
Ako već shvaćaš
Svugdje tamo gdje bi
Strast mogla biti
Ostavljam
Uspomenu koja me neće gaziti
GENITIVNE METAFORE
On se grozi genitivnih metafora
On mi stalno napominje kako onē
Koji sriču takve
Treba istresti kao bošču
Na sredini dvorišta
Lavež pasa tek pokošena trava
Nesnosna leksika koja ozlojeđeno
Pregara u sazvučju kvazipoezije
On ima tri života dnevno
I čvor od samoća zapretan
Samo su svjetski baštinici
Jedne nam umjetnosti
Uvijek gladni rebara
Neizrečene riječi
Valja li
Pita me dok mi se ceri u lice
Ne čekajući moja otvorena usta
Da izusti istu onu riječ
Koje se toliko užasava
