Zoran Krušvar, čiji je rad ovjenčan s četiri žanrovske nagrade Sfera, široj je javnosti vjerojatnije poznat i kao autor prve knjige za djecu s homoseksualnim junacima Zvijeri plišane (Knjiga u centru, 2008.), a koja je završila u centru medijskog mini skandala kad je Andrija Hebrang izjavio kako knjigu nije pročitao, ali je svakako protiv nje. Ovoga puta Hebrang se našao u Krušvarovom novom romanu Kamov se vraća kuću (Mentor), ali samo kao dio usputne fore kojima roman vrvi.
Tekst je, tipično za Krušvara, provokativan i aktualan, no međutim ne i zamarajući. Političke, religijske i ostale provokacije zapravo su veoma u skladu s imidžem središnje ikone romana, a to je Janko Polić Kamov, jedan od najintrigantnijih likova s hrvatske povijesne književne scene.
No Kamov nije glavni junak ovog romana, već Anđelko, običan dečko iz Rijeke koji živi sa svojom nonom Isabellom i za ljubimca ima morskog galeba Pera. Tako jednog sunčanog utorka galeb Pero nestaje, a Anđelko, uglavnom vođen snažnim roditeljskim instinktima kakve njegovi vlastiti roditelji nisu imali, kreće u turbolentnu potragu po gradu. Na svojoj misiji pomoć će zatražiti od šarolike lepeze likova i gradskih oriđinala koji uključuju pijane ribare, polugolu i vrlo nervoznu mladu knjižničarku, grupicu sotonista s lokalnog groblja, te djevojku Saru čija nijema baka Rubina jedina zna tajnu galebovog nestanka.
Prilično je očito da se radi o djelu koje pršti ciničnim humorom, ali i pop i kulturnim referencama, te izvjesnom dozom pulpa koji u ovoj mješavini žanrova funkcionira kao pokretačka snaga priče. Iako sam Krušvar tvrdi da su mu inspiracija bili Kamov i H. P. Lovecraft, roman mjestimično vuče i na Calvinov klasik Ako jedne zimske noći neki putnik, osim što kod Calvina definitivno nećete naići na vanzemaljce na turističkoj turi prostorvremenom, mutirane ciple ili njihovog morskog gospodara, čudovište imena Prevrat koje je grešni plod Kamovljeva pijanog sjedinjenja s monstruoznim stvorenjem iz jadranskih dubina.
Tu je i vrlo kratka i nevina žanrovska koketerija sa steampunkom koja uključuje izumitelja Ivana Luppisa i riječku tvornicu Torpedo, te se može ustvrditi i kako Krušvar svojim romanom nije odao hommage samo Kamovu, već i gradu Rijeci čiju je povijest i tajanstveno podzemlje vrlo solidno oživio za potrebe Anđelkove potrage.
Svakako je potrebno i spomenuti interaktivnost romana, jer se radi o jednoj od onih knjiga u kojoj sami birate tijek priče što je inače svojstveno za dječje, pustolovne romane. Tako ćete se suočiti s prilično zavidnim brojem krajeva: kako tragičnih i brutalnih, tako i sretnih te onih okrunjenih brakom i djecom o čijoj sretnoj ili nesretnoj naravi nećemo suditi. No ni to nije urezano u kamen, jer tekst možete, vjerovali ili ne, čitati linearno od prve do zadnje stranice i on opet funkcionira sasvim dobro. U svakom slučaju, radi se o zabavnoj, duhovitoj i pametnoj knjizi koja svakako iskače i iz hrvatskog žanrovskog i mainstream prosjeka.
Tekst je svojim vintage ilustracijama oplemenio Josip Sršen, a nakladnici su izdavačka kuća Mentor i Udruga mladih ‘Akcija’ iz Rijeke.
Piše: Katarina Brbora
