Objavljeni radovi u ETIK, Kruševac 2005, zbornicima pjesama Vesnino proleće, Aleksinac, 2008. godine; Garavi sokak, Inđija, 2009. i 2010; Noć boema, Garavi sokak, Inđija, 2009; časopis Riječ, Brčko. Piše za kulturnu stranu novina Zavičajnog kluba Osvit  iz Bileće i kolumne za  web stranicu palelive.

Rastavljena lutka

Unesrećena lutka  opet  je sama,
razbuđena
dok druge lutke spavaju
obezglavljene u kutiji.

Igra života ne prihvata prekide daha,
lutka je u jecaju zastala.
Pst!
Čuje korake…
Posljednjim treptajima
otvara staklene oči.

Dječak je ušao u sobu,
raspleo joj kosu,
rastavio je u komade,
bacio u kutiju.

Srećna, iako u dijelovima,
sada je ista kao svi, obezglavljena…
Porculansko tijelo ranjeno, ne boli
strašniji je bio osjećaj pripadanja mraku.

Jedna gomila rastavljenih lutaka
zadovoljno spava,
radujući se smijehu
i nježnim dječijim rukama,
sanjajući igru
sastavljanja cjelline.

Samouništenje

Krivim zubima mogu pisati po tvojoj koži.
Dokaz da su mi namjere oštre,
a iskrena želja da ostavim potpis
na neprospavanoj noći.

Bijes pjeva uspavanke i gasi vulkane u glavi
sat mrcvari minute neprimjetno
dok srce prerađuje otrov.
Noktima urezujem potpis na svom dlanu,
bolju zamjenjujem bol.

Želja da te volim je savršen dokaz
da sam sklona samopovrijeđivanju.
A ti, ne haješ, glumiš ludilo,
spavaš snom onog koji je već kupio
oproštajnicu za sljedeći grijeh.

Spremaš se da
lako pritisneš dugme
za moje samouništenje

Apsurd

Sunce se igra nadmoćno
sjenkama na pijesku
popio sam kafu
i svejedno je
da li ću ubiti ili biti mrtav
dok banalizujem filosofiju.

Merso, sačuvaj jedan metak za mene
reći ću da je nesporazum
oni će reći da sam loš čovjek.

Nemam nikog  da svjedoči
u moju korist,
samo sunce,
a ono  se  hinjski
iza oblaka skriva.

Posljednji monolog pojedenog vrapca

Evo ti moja malena krila,
raščupaj, neka leti perje.
Neka ti bude u slast svaki drhtaj
slabašnog bića.

Dajem se za tren tvog ispunjenja,
samo se slatko oblizni
kad progutaš posljednju cvrkut, otet.

Ubico, ja sam kao ti,
pojeo sam bespomoćnu glistu,
kljunom koji prokljuca nebo.

Ja sam sit da bih zasitio tebe,
tvoja sam obilna večera.
Isti smo zar ne?

Kad progutaš posljednji let
mjaukni i poliži šape.
Prijatno!

Neko bi rekao gledajući je kako se gladi
doći će gosti, simpatična maca  se umiva
a ona, na gomilici perja, ljenčari,
i sanja ptičice, polomljenih krila.