Znam da će najteže biti naći način da se to ispripovijeda, a ja se ne bojim ponavljati samoga sebe. Bit će teško jer nitko zapravo ne zna što ili tko je taj koji uistinu priča, jesam li to ja ili ono što se dogodilo, ili ono što vidim (oblaci, katkad pokoji golub) ili naprosto pripovijedam istinu koja je samo moja istina, a onda je to istina samo za moj želudac, za taj nagon da izjurim i na neki način završim s ovime, ma što to bilo. (‘Vražje bale’)

Julio Cortázar (1914. – 1984.) je osjednut pripovjedanjem, jazzom, vremenom. Argentinski klasik s dugogodišnjom pariškom adresom najpozatiji je po zaigranim Školicama, kultnom postmodernističkom romanu, a ništa gorim nije se pokazao ni u kraćim proznim formama. Progonitelj i druge priče (SysPrint, 2009.) kompilacija je kratkih proza iz triju zbirki (Bestiario, Kraj igre, Las armas secretas) mahom u prijevodu Dinka Telećana koji se kalio na Školicama.

‘Vražje bale’, pripovjetka od desetak stranica, kao da je manifest njegovog opusa, razlažući detaljno shvaćanja pripovjedanja i suludih suodnosa u koje mogu doći fikcija i fakcija. Cortázarova minijatura o fotografu koji svjedoči ubojstvu inspirirala je Antonionija da snimi Povećanje (1966.), a skladanje soundtracka povjerio je jazzistu Herbieju Hancocku /naslovna/.

Jazzu, kao svojoj strasti, Cortázar se odužio u naslovnoj noveli ‘Progonitelj’. U njoj Johnny Carter, lik temeljen na legendarnom Charlieju Parkeru, napušen životari po pariškim hotelima, praćen šakom pijavica koje se napajaju njegovim talentom i slavom. Predvodi ih Bruno, racionalni i obrazovani glazbeni kritičar, Johnnyjev biograf. Jazzist ne pazi na sebe, gubi i lomi saksofone, a halucinacije koje ga opsjedaju stapa s vlastitom filozofijom vremena i prostora koju najbolje sažima njegova izjava “ovo upravo sviram sutra”. Johnnyjev um Cortázaru daje priliku da se raspištolji sa svojim pripovjedačkim postupcima koji emuliraju jazz i da usput posije mnogo simbola i citata za čitatelje koje veseli dešifriranje teksta. Dok rastura klasičnu narativnu strukturu, Cortázar usput razlaže i mit o geniju i njegovom indifenrentnom odnosu prema stvorenom. Johnnyja progoni društvo, ali još je jači Johnnyjev progon istine i stvarnosti i vremena i… svega.

Poput Borgesa, Cortázar gazi preko granica zbilje, ne libeći se dobrano raskopati sunarodnjakove račvaste staze.

Piše: Srđan Laterza

booksa.hr