«Ludi Englez», kao subjekt ove ispovjedne priče, bez roditelja, posla, stana, djevojke, budućnosti ili politički podobne stranke koja bi to tromo «topovsko meso», odnosno «glasačko tijelo», usmjerila iz stanja stagnacije «običnih smrtnika ukopanih u živi pijesak, koji nemaju nikoga da im pruži ruku», a tonući sve dublje, odlučio je iznijeti «istinitu istinu» o svojoj «stvarnoj stvarnosti». Mora se ionako umrijeti. Ne zna se kada, gdje i kako. Ipak, postoji mogućnost sam odabrati. No, može li mogućnost suicida biti ičije životno rješenje njegovog nesporazuma sa svijetom? Njegovog nesporazuma svijeta s njim? Ili bar nesporazum sa samim sobom? Jesmo li doista svi «pametni koliko smo bogati», odnosno «glupi koliko smo siromašni», kad Čovjek danas, u Novom Mileniju, izgleda tako malim, naspram novca?

«Ludi Englez i Deca ulice» nije samo Punk-priča, već ispovijest dvojice rebel-Punkera, koji su zajedničkom suradnjom stvorili priču o svom, «do maločas sjebanom životu…».

Trideset pet godina Punka? A sve do sad nije napisana ovakva knjiga…

Autor teksta: Daniel Radočaj

knjizevnost.org