Preobražaj

Vrtnim škarama obrezao je vrhove stabala voćki
I zaspao.
Ispod golih grana san je bio nalik mitu.
Pun nimfi lišća i tratinčica.
I uokolo ocean.
Daleki kontinent bio je kao bar optočen
Čepovima boca gorkog pića.
Konobarice u čipkanim stolnjacima,
Zvijezde rasute oko stolova,
Ovijene ruke na stepenicama
Hotela prema nebu.
Ispod grana, raj je kao latica,
Ruka je okrajak meteora,
Njene grudi kao planete na drugom
Kraju svijeta.
Pokvaren, crvljiv sir starog doba
Padao je sa šanka,
I masline s palestinskih mora,
I jeruzalemski vihori,
Muslimani i Židovi,
Abrahamova leđa,
Ud od drveta spojen anđeoskom
Sjenom s nebesima,
Probudio se nakon svega,
Preobrazio
I od mrtvog drveta
Napravio pticu
Za početak. 

Zaporka

Ne otvaram zaporku.
Da ne nestane šifra pod
Kojom skrivam sve.
Koga bi to sve zanimalo?
Moji polugoli pasaži jutra,
Poslijepodnevne blasfemije,
Snatrenja između dva teksta,
Pjevanje usred nemira,
Vraćanje u prošlost,
Zamišljanje budućnosti,
Cijevi koje lete, slova
Zarezi ispod onog što
Je moje, ništa nije moje,
Ne potvrđujem identitet,
Čuvam sliku buđenja,
I sjenilo za oči na jastuku,
Smeđe mrvice kao prah
Posuta bijelim puderom
Za dječje stražnjice,
Čuvam se od profila,
I od najezde gnoma,
Koji bi bili ja i još
Tisuće žena u ovitku,
Ispod zaporke je sve,
Ne diram je, ne pamtim
Čak i ako ode sistem
Ode sve, neću je
Otkriti nikom, nikom
Te male točkice na
Ekranu…

by Barezi