ŠTO TE ODVAJA OD STVARNOSTI KADA PIŠEŠ POEZIJU?

Kad gledam svoje pjesme, gotovo da ne vidim nesvjesni dio u njima. Pišem s jakim motivom i uvijek želim da me svi razumiju, u svakom trenutku. Ne samo da ne bježim od stvarnosti, nego naprotiv, pokušavam podcrtati i istaknuti upravo onu koju želim opisati ili kritizirati. Dakle, ništa me u pisanju poezije ne odvlači od stvarnosti, nego me uvlači duboko u njenu okrutnost i bit.

IMA LI SOLIDARNOSTI IZMEĐU PJESNIKA I NJEGOVE PJESME?

Ako je tako, onda je to komercijalna poezija i ja to ne poštujem. Autor ne bi trebao suosjećati ni s čim, a ponajmanje svojom pjesmom. Moja poezija je apel, poziv na promjenu, vapaj iz dubine duše, te opomena i prijekor za nedostatke s kojima se susrećemo. Međutim, ja pišem aktivističku ili SLAM poeziju, koja ima za cilj sasuti vam istinu u lice, a ne reći je u bijelim rukavicama.

ZAŠTO SLAM POEZIJU?

I upravo zbog navedenog je SLAM poezija potrebna. I upravo zato sve više uzima maha i kod nas i u svijetu. Jer jednom zauvijek stvari treba reći onakve kakve jesu, bez straha od posljedica i s jakim uvjerenjem da netko sluša, čita i nada se da će POEZIJA promijeniti svijet.

KOJA JE PREDNOST ČITANJA POEZIJE?

Dakle, ima li čitanje ikakvih nedostataka? Možda je jedina prednost što je poezija sublimacija opsežnog istraživanja, tako da se cijeli život ili svjetonazor može ispričati u nekoliko stihova.

STIH KOJI ĆETE SE UVIJEK SJEĆATI?

Došli smo do najtežeg pitanja, pitanja od milijun dolara. Znate, ja sam prvo glumac, pa redatelj, i na kraju, ovdje priznajem da se nikada nisam nazvao PJESNIKOM! Ali, naravno, imam mnogo pjesama i autora koji mi se vrte u glavi kao izgrebana ploča, a većinu njih pamtim zauvijek. Ovdje su pjesme Racina, Koneskog, Miladinova, Joze T. Boškovski, Risto G. Jacev, Tihomir Janchovski, pa otpjevani stihovi Branislava Nikolova, Rista Vrteva, Saše Gigova – Gisha, Igora Džambazova, kultne pjesme Anastazije, Mizara, Leb i sol, Čiste okoline, ŠAF-a, MOZAIKA sa bratom Veleom Solunčevim, SVI MAKEDONSKI EVERGRINI i da ne duljim jer, možda ova lista nije BESKONAČNA, ali ih je zaista previše, i to za sada Spomenuo sam samo NAŠE i to BEZ onih iz naše BIVŠE DOMOVINE, niti europskih i svjetskih autora… Neka mi svi oproste što ih nisam spomenuo… Hm, sad primjećujem da nisam spomenuo ni jednu damu, što stvarno nije fer, pa evo: Katica Kjulavkova, Svetlana Hristova Jocić, Katerina Bataklieva, Snezhana Stojchevska, D.A. Lori, Elena Prendzova, Ana Bunteska, I va Damjanovski, Biljana Stojanovska, Filipa Sara Popova, Cvetanka Koleva i ti Dragane… Sad se zanosim, pa bih citirao svog dragog prijatelja i retkog SUGOVORNIKA Pericu Sardzoskog sa pesmom KO SAM JA, u kojoj savršeno prepoznajem sebe i čitavu jednu generaciju iz prošlog veka.

“Pitate me tko sam ja?” Reći ću ti istinu!
Ja sam krhki prah koji je našao snage
od daha i misli da sastavi riječ…
Da stojim uspravan pred žarkim suncem
i zaplešem sa zemljom bar za krug…
I dok svi plešete, dok se slažete, tajno
dogovorite se da zapjevate stih…
Ne bih li krio svoje tajne od crva da ih ugostim
i ostavim trag sjaja usred ovog prolaznog raja…”

-IGOR TRPČESKI-

(preneseno s www.fusnota.mk)

by Barezi