SAMAEL
Zaljubih se u noći vatrenoj i silnoj
(ispod neona u slici kaosa)
probuđeni vulkan iz bezdana opskurnog
krvoločne ubojice;
fizičko odsustvo poremećene iluzije
mrtvi fetusi, perverzne majke – tifus i kolera,
iz dubokih jama cerek luđaka
staklom ovisnici čelo režu
perspektiva praznog sistema…
Čovjeka navode da vrtnjom u grobu stvara sve dublju raku,
smrt ulazi kroz pore zbite gline.
Bačeni na kotač!
Što ako filozofija dođe u dodir s posljedicom;
osjećaji pletu nestalni oblik meskalinske funkcije u iskanju nule – prljavi sotona
gura ruke u pisoar
i drobi ti grudi.
Volim te u mraku
na jalovom polju
volim te do kraja svijeta;
Dovijeka!
Katatonično Sunce
na željeznome obzoru – asocijacija;
ti, obučena u zaborav, skelet hladni,
obriši zarazu sa usana našeg stoljeća.
Zar je tako teško dati Biću da se razvija?
Znanje na jeziku anakonde; strukture, proklete strukture,
hodnici jeke hranjeni prezirom.
Ograničenost međuprostora
ljubav naša neka postane „Ja„
prkosim metafizici,
voljet ću te kao i prve noći
u mraku
na jalovom polju
usred genocida, pored lampe što zuji i treperi,
linearna Utopija –
dijete mi rodi, djevojčicu crnokosu
šupljih očiju,
voljet ću obje do kraja svijeta;
Dovijeka!
Mračna mi strast, a nagon životinjski!
U rodnici tvojoj demoni orgijaju
rat vani bijesni, ljudi bezglavi,
stisni se uz mene
Mjesec neka klone i nestane u uzdahu,
na usijanom krevetu oznojena tijela
izgužvane plahte, polip grli brazde uništenog uma.
Sperma! Sperma! Numerička metoda – snošaj kao svrha, odvojen od postojanja
(u kavezu baroka utvrđujem odstupanje)
Voli me! Voli me!
In nomine Patris et Filii et Spiritus Sancti.
Amen.
Voli me! U kvadratu apstrakcije
(cvijeće virusa
krvavi i goli… vlažni i ponosni.)
Voli me! Rat vani gromori
vidimo zlo u očima Alberta Vidmana
sprovodna glazba
svjetina reži, očnjaka krvavih, žila otvorenih.
Crveni falus sjajan od stigme
srdžba moja u požudi skupljena
halucinogeni alkaloid, ud zarobljen – kao dio vaginalne cjeline životnog predskazanja,
gruba ruka meko bedro šamara,
metalna tamnica
primarno stanje nevjerojatne nabreklosti,
od uzbuđenja urlam: Podaj mi se!
Podaj mi se!
Osvijetli put svome viđenju
ližem krv,
pijem iz bunara tvoga savršenstva
dijagram slijepe materije –
oh, Erido, moja sumanuta
Dovijeka!
Ne zaboravi.
Samael – U ime svih daljina ja ću te približiti Suncu.
Samael – Pamtiš li plinske komore; vidio sam Boga i 400.000 mrtvih anđela.
Samael – Kada crv kapitalizma isiše mozak, a ratni avioni lete iznad prefekture.
Samael – Progresivna kristalizacija, nuklearna fuzija u odajama istrebljenja.
Samael – Luđačke košulje i robovi suvremenog poretka.
Samael – Zidovi Alcatraza, porušeni gradovi na vrhuncu apsurda.
Samael – Gdje vrijeme odolijeva nevidljivoj vještini.
Samael – Bolničke sobe, medicinski eksperimenti.
Samael – Eutanazija civilizacije; čišćenje nepoćudnih etničkih grupa.
Samael – Tko je dozvolio povijesti da prespava budućnost?-
Samael – Od Kine preko Rusije pa sve do Bolivijskih prašuma.
Samael – Na vrata kuca hidrogenska noć, a mi pijani plešemo oko prazne kolijevke.
Samael – Psihologija morala, temeljna promjena svakog društva.
Samael – Spolne bolesti, nepovoljan utjecaj okoline.
Samael – Prljava industrija na teškim dizalicama čovječanstva.
Samael – Ništavna umjetnost i slobodni intelektualci.
Samael -Tenkovi ruše akropolu.
Samael – Pušači kurca i Hrvatska filozofija.
Samael – Ljepljiv od smole šetaš razredom drkajući po stolu svakog nuklearnog profesora.
Samael – Maloljetne prostitutke, ilegalni pobačaji.
Samael – Sveta jebačina/ uspostavljanje apsolutne slobode ličnosti.
Samael – Mrtvi vegani, kabalistička dogma.
Samael – U haljini moje ljubavnice.
Samael – Zaražen dušom fašističke praznine.
Samael – Povedi me u lunapark.
Samael – Nemoj da te pronađu!
Samael! Samael! Samael! Samael! Samael! Samael! Samael! Samael! Samael! Samael! Samael! Samael! Samael! Samael! Samael! Samael! Samael! Samael! Samael! Samael! Samael! Samael! Samael! Samael! Samael! Samael! Samael…!
Nemoj da te pronađu!
*
Udarajte, gromovi, snažno i zvučno,
sijevajte munje iznova, silovito,
a ja ću vas opjevati krvlju crnih inkuba.
by Barezi
