kad smo prekoračili prag općine peščenica

bio je to slowmotion izlazak

the grand walkaway

sinkroniziran, kao spontani početak plesa

uvijek smo bili filmičan par

umjesto buketića nosila sam granu eukaliptusa

umjesto kravate on je nosio nove starke

umjesto prstenja nosili smo papir s pečatom

u kosu mi se upleo vjetar

njemu je oči punio sjaj

meni se nadimalo srce

žurim, rekao je

hajde žurno, rekla sam

sjeo je u svoj novi kabrio

u njemu je odletio na posao

preko crkvenih tornjeva pratile su ga ptice

iskrivila sam vrat:

odakle tom čovjeku leteći auto?

poslije se teleportirao u neki stan

spustio zastore, strgnuo svu odjeću

sa sebe i s nje

i primijenio stečeno umijeće.

ja sam otišla po pse

pili smo dugu kavu na suncu

ustvrdili da nam nitko ništa ne može, pa ni sunce srpanjsko

nazdravili malnaru limunadom

i mirisali eukaliptus.

psi su drijemali dok sam im pričala

o prvom ljubavniku kojeg zamišljam.

da je lijep, mirisan i mudar

da zna za manire

i ne izgovara laži

da je na primjer

emocionalni retard ali baš je u tome draž

jer otvara toliko mogućnosti

recimo, da se okušam kao bolničarka

da su nam tijela slijepljena do jutra,

da plačem jer on želi da proplačem

a ne što mi se plače

da umijem biti nježna

da ga odvezem na posao

s tim da on usput spasi ježa

i ulovi srnu

koju čuva strašni zmaj

i da ga brzo zaboravim

pošto riješim da je jebeni sociopata

hoće da pobije pola šopingcentra

hoće pa hoće

hoće da ljetuje na Mjesecu

pa mi ga za doručak pravo gorkog servira

jer on tvrdo pamti

kako su ga djevojčice zadirkivale zbog bubuljica

ha ništa

uzdahe ćemo u domu Vedri dani prepričavati unučicama

a nakon uzdaha

da dobro jedem

i da hodamo moji psi i ja pod krošnjama

i da mi vječno živi moja republika

i da nemam nijedan račun

da ga položim

da želim samo da sviram

i sljedeći ljubavnik

eukaliptus da mi bere

u australiji

pomalo

za nekih 10-12 godina

a uzdahe

da u domu Vedri dani prepričavam unučicama

by Barezi