U Novom Sadu je 19. listopada 2024. godine održano Državno natjecanje Srbije Poetry Slam 2024.
Natjecanje je okupilo 17 natjecatelja iz raznih mjesta u Srbiji, kao i brojne ljubitelje slema.
Prostor dvorane rusinskog kulturnog centra pokazao se tijesnim da primi tako veliki broj ljudi.
Žiri je djelovao u sastavu: Nenad Ignjatović, Milan Mijatović, Ana Pantić, Katarina Kovačević i nasumično izabrani gledatelj.
U zadnjem krugu (finalu) žiri je birao između pet finalista, ali je glasala i publika (kao šesti član žirija) što je značajno utjecalo na rezultate i izbor pobjednika slam natjecanja.
Na kraju je Sandra Živkov zaradila najviše bodova i odnijela prvo mjesto.
Sandra Živkov imati će priliku predstavljati Srbiju na europskom slam prvenstvu u Koćicama (Slovačka) u prosincu ove godine.
‘Nagradu publike’ osvojio je pjesnik Siniša Puač.
Sandra Živkov, rođena je u Banja Luci 1978. godine.
Završila je nižu i srednju glazbenu školu, a potom i Muzičku akademiju (odsjek etnomuzikologija). Od 2022. počinje eksperimentirati u performativnoj poeziji.
Državno natjecanje Poetry Slam Srbija 2024. organizirala je pjesnička udruga Poetarium iz Novog Sada u suradnji s pjesničkom organizacijom Poezin iz Beograda.
Sandra Živkov
GEOGRAFIJA MOJE BIOGRAFIJE
Rođena sam u onom što se zvalo SFRJ,
Republika BiH.
Zvuči daleko
Ko da sam iz prošlog vijeka, ko što i jesam ako ćemo pravo.
Bio je ko lubenica pun mjesec iznad Bosne
Momče tamburalo u tamburu,
A mlada partizanka kolo vodila.
Na plastičnim skijama spuštam se niz brda,
Mokrih mogu u žutim gumenim čizmama.
‘Naša je pjesma pjesma cijelog svijeta
Čovjek je blago, život, rijeka sreće?’
Tako sam mislila i pjevala
Sve dok nisam saznala na teži način
Krajem osnovne škole
Da postoje različite nacije.
Onda sam otišla u Novi Sad
I bila malo odmerenija kako i dolikuje.
Tražeći Garija koji će da me razume
Divanila lagano
Pomalo razumeć i mađarski.
Banja Luka i ta njena sela
Ponovo su me privili na grudi
Ali su sada te grudi bile ranjene i zbunjene, kao i ja.
Sreća moja te su muzičari svijet u svijetu
Pa smo pjevajući u dva glasa živjeli neku drugu izmaštanu realnost, u kom nam je najkrivlje more
A najveći san da budemo glavnom svircu jedina o kojoj pjeva.
Moja drama dobila je još jedan čin
Kad se negde pre svog punoletstva zadesih
Opet s one strane Drine
I još malo dalje, u Kovinu
A bila sam stvarno samo malčice luda.
Postala sam putnik đak
Odlazeći iz Banata u Srbiju svaki dan.
Oj, Jelo Smederevo belo
Ostade mi u sivom sećanju
A kosti još osećaju košavu kroz preveliku jaknu
Dok čekam Jugoprevoz.
Upisah posle muzičku akademiju
I dok sam u Patrisu jurila uveče toplu vodu i uzimala narezak za suvu večeru,
Postadoh – kako je moj profesor umeo da kaže –
‘Deo beogradske elite’.
Beograd je bio divan i surov u isto vreme,
Ja već prevejana u prilagođavanju
Pa ga prisvojih ne razmišljajući mnogo.
Kroz godine sam menjala svoj odgovor na pitanje: odakle si?
Iz pizde Materine! – nekad bi mi došlo da odgovorim.
Što bi realno i bio najtačniji odgovor.
Iz Bosne – povremeno bih u dahu izgovorila,
Ponoseći se svojim merakom i dobrom dušom.
Nekad bih se stidela što moji preci nisu rodom sa Slavije
Al, jebi ga, nisu.
I sad gazim četres neku
Iza sebe imam razne priče,
Pjevala sam i pevala
Šila se i parala.
A sad kontam, Gari, bre,
nije ni važno odakle si
već gde, zašto i sa kim ideš.
by Barezi
