Jamesu Grahamu Ballardu (1930.-2009.) nagle su kataklizme gotovo u krvi. Obitelj bogatog britanskog tekstilca živjela je u raskošnoj šangajskoj vili, no nakon japanske invazije bili su prisiljeni provesti gotovo tri godine u logoru za civile. Iz priče je kasnije Ballard izbacio roditelje, i napisao dijelom autobiografsko Carstvo sunca (Znanje, 1987.), u čijoj je filmskoj adaptaciji napuštenim vilama tumarao mladi Christian Bale. Mnogo mokriju i još sunčaniju inačicu rasturenog svijeta Ballard opisuje u Potopljenom svijetu (EPH Liber, 2010.), nastalom prema istoimenoj kratkoj priči.

U bliskoj budućnosti razbuktale solarne vatre uzrokuju staklenički efekt koji zakuhava većinu Zemlje, a ono što je ostalo od čovječanstva nastanjuje klimatski vrlo umjerene polarne predjele. Mnoštvo vode, porast temperature i intenzivnije radioaktivno zračenje potakli su renesansu gmazova. Biolog Kearns jedan je od rijetkih ljudi, pa i sisavaca uopće, koji nastanjuje raskošnu lagunu iz čije se vode dižu vrhovi najviših londonskih zgrada. Apartman hotela Ritz Kearnsu je idealno skonište od divovskih komaraca, a njegov raskošan interijer savršena platforma za razmatranje krhkosti civilizacije najviših sisavaca. Surađuje s vojskom na istraživanju terena, ali njegova pregnuća sve su manje racionalne prirode. Suradnik mu, dr. Bodkin, izlaže tezu da na Zemlji u ovakvom stanju, koje nalikuje novom trijasu, čovječji um devoluira i teži vraćanju u toplu sigurnost maternice. Snovi koje more i Kearnsa i vojnike nisu snovi,  nego sjećanja usađena u genetski kod tijekom milijuna godina evolucije. Mahnite migracije prema vrelom jugu ubrzo počnu dokazivati Bokdinovu teoriju.

Neuvjerljiva teorija o biološkim korijenima sjećanja i ponegdje naivna fabula možda će odbiti čitatelje. Ballard ipak uspijeva u onome što je vjerojatno naumio. Smatrao je da su ljudi primati skloni sporadičnim proplamsaj.ima civilizacije koje brzo ugase primitivni instinkti. Iskazi pripovjedača Kearnsa, na čiju se istinitiost sve manje možemo osloniti dok ga bujni močvarni svijet sve više obuzima, vjerna su ilustracija Ballardovog mišljenja. Simbolika Općeg potopa i novog Raja je u Potopljenom svijetu oruđe ironije.

Bogate rečenice koje majstorski obvuhvaćaju nabujalu prirodu, nadrealne ostatke stare civilizacije i blješteće kolektivno nesvjesno zasjenjuju pripovjedačke nedostatke. Živahni krajolik polako se stapa s pripovjedačem, guta ga, ostavljajući poruku o nepobjedivosti vremena i prirode.

Piše: Srđan Laterza

booksa.hr