Možete li nam se za početak predstaviti i reći nešto o sebi?
Zovem se Goran Polak. Stanovnik sam Republike Peščenice. Za vaše čitatelje koji to ne znaju, Peščenica u Zagrebu, je k’o Vatikan u Rimu. Propali sam muzičar i ne baš previše pismeni pisac, koji još uvijek pokušava završiti svoju prvu i zadnju knjigu. Pomalo lud. Pomalo blesav. Starac sam koji svoju starost jednostavno ne želi prihvatiti.
Piše; Hrvoje Bubić
Vodite stranicu Stražarni Lopov, koja je posvećena glazbenoj sceni 70’ih i 80’ih bivše Jugoslavije, gdje se spominju poznata imena poput Haustora i Dorian Gray, pa do undergrounda kao što su Trobecove Krušne Peći. Možete li nam reći više o Stražarnom Lopovu, kao i samoj ideji o takvoj stranici?
Stražarni lopov je u stvari posveta ljudima, a ne glazbenim scenama bivše Jugoslavije. Blog se sastoji od mojih priča o odrastanju, od šezdesetih kad sam rođen, pa do današnjih dana. Uz priče sam napravio i svojevrsnu interaktivnu sliku vremena u kojem sam živio, koja se sastoji od audio i video snimaka raznih bendova, fotografija, tekstova iz časopisa, plakata… U biti od svega što mi se činilo zanimljivo. Većinu materijala koji čine tu interaktivnu sliku sam dobio od ljudi koji su dio te slike. U svakom postu na blogu piše tko je sudjelovao u njegovom stvaranju. Ja sam najčešće samo onaj koji je sve materijale prikupio i lijepo upakirao u objavi.
Osnovna ideja Stražarnog lopova je ostaviti jedan mali trag na vrijeme u kojem smo živjeli.
Uz Stražarnog Lopova, vodite stranicu Jesus Loves The Stooges, koja je posvećena izvođačima Iggy Popu, Stooges i MC5. Koliko čujem, posjedujete ogromnu količinu snimaka, da Vas je kontaktirao bliski suradnik redatelja Martina Scorsesea u vezi ulaska Stoogesa u Kuću Slavnih Rock n Roll.
Imam najveću kolekciju njihovih snimaka, koja sadrži mnoštvo rariteta, pa me puno stranaca kontaktiralo vezano za raznorazne projekte. Meni je poseban gušt bio raditi sa engleskom diskografskom kućom Easy Action na nekim ekskluzivnim izdanjema The Stoogesa i sa francuskom televizijom, od koje sam zauzvrat dobio njihove master snimke intervjua sa Iggy Popom i Wayne Kramerom iz grupe MC5.
Na žalost, moja stranica Jesus Loves The Stooges više ne postoji na webu. Napravio sam je prije nekih 15 godina i bila je postavljena na web prostor T-Coma koji sam kod njih sve te godine imao u svom paketu. Prije mjesec dana su mi poslali obavijest da mi ukidaju taj web prostor. Svih tih 15 godina moga rada T-Com je jednostavno u jednoj sekundi obrisao, jer je eto tamo netko to tako odlučio. Pisao sam im ali nisu imali baš nikakvog razumijevanja za mene i moj u svijetu prihvaćen rad. E sad, mogao bi postaviti stranicu na neki novi web prostor ali njena adresa više ne bi bila ista, pa tako sve objave njenog starog linka koje se nalaze na raznim mjestima na webu više ne bi bile valjane. JLTS ima kultni status u svijetu među kolekcionarima detroitske rock muzike, link na nju je bio na gomili američkih i engleskih web stranica, sve to što sam godinama gradio su mi srušili, a sad sam već prestar da to sve idem na isti način graditi iz početka.
Ipak. Nakon što završim knjigu Stražarni Lopov, odlučio sam napraviti blog Jesus Loves The Stooges, na koji ću staviti sve ono što je bilo na web stranici. Sa konceptom bloga ću najvjerojatnije sve to moći još bolje isfurati. Neću biti ograničen web prostorom, pa ću moći staviti puno više sadržaja.
Uz pisanje, Vi ste bili aktivni kao glazbenik, kao član bendova Endymion i Yola Yola. Molim Vas recite nam više o tim bendovima, te da li ima još koji bend u kojem ste bili aktivni?
Sa prvim bendovima sam počeo svirati još 1981. godine u srednjoj školi. Uglavnom smo održavali koncerte u mjesnim zajednicama, općinama, školama i na raznim priredbama po gradskim trgovima. Prvi od konkretnijih bendova iz te faze se zvao Nebesko šetalište. Muzika je bila neki rock u stilu Stonesa. Taman kad nam krenulo malo ozbiljnije, na natjecanju rock bendova iz čitave Jugoslavije na Gaudeamusu u kristalnoj dvorani Hotela Inter-Continental smo osvojili treće mjesto i napravili prve snimke u studiju Radio-televizije Zagreb u Šubićevoj ulici, otkrio sam Englesku grupu Bauhaus, upoznao Dee Deeja, otišao iz Nebeskog šetališta i sa njim napravio bend Venda. Muzika je bila neka mješavina punka i alternative. Sa Vendom sam prvi puta svirao u pravim klubovima, kao što su Moša (današnji Boogaloo) i Studentski centar (SC). Imali smo i jedan veliki samostalni koncertu u nekoj dvorani na Remizi, ne sjećam se više kako se zvala. Taj bend je trajao do moje vojske, s tim da smo u zadnjoj fazi promijenili ime u Psiho Lab i svirali čisti punk. U biti smo se od početka trebali zvati Psiho lab, al je bio demo bend sličnog imena, Psihomodo pop, pa smo od toga u početku odustali. Nakon vojske sam svirao sa Bornom, koji je imao tonski studio na Pantovčaku i bubnjarom Gocom. Bend se zvao Halloween. Nismo imali koncerte, samo smo sa toncem Vatroslavom Mlinarom snimali i nije potrajalo. Goc je otišao u bend FOS, a ja sam sam sa Denisom Đimotijem osnovao Endymion. Endymion je bio onak moj prvi baš ozbiljan bend. Snimili smo i na kazeti objavili promo album “Scenes De La Vie Future”. Pojavili se na “041” kompilaciji ljubljanske FV Založbe. Promo fotografije su nam radili Lidija Mataja i Igor Kelčec, službeni fotograf Azre. Bili smo na mini turneji po Hrvatskoj sa njemačkom gupom Ambos. Na samostalnom koncertu u Kolnu nam je ponuđeno da u Njemačkoj objavimo prvu ploču. Na što smo pristali. Konačno sam odsvirao i Kulušić, što mi je ko klincu bio san. Devedesete godine smo snimili veći dio materijala za ploču, na akademiji smo sudjelovali u snimanju jednog kratkog filma, napravili novi promo materijal sa Kelčecovim fotografijama. Sve je izgledalo k’o da će od svega toga nešto ispasti, al počeo je rat i od svega nije ispalo ništa.
Dok je rat 1992. malo zastao, svirao sam u bendu Sunshine Inn sa bratom Igorom, koji je bio i u Endymionu, Vjeranom iz Greasebalsa i Jožom iz Brojana. Svirali smo neke otkačene obrade tuđih pjesama. Imali smo probe u klubu Ritz u Petrinjskoj, a nastupali smo po mjestima kao što su Saloon, Rock Club, Dvorac Gjalski… Nakon toga sam sa Igorom bio u jednim bendu, većinom sastavljenom od članova Soul Fingersa. To je bio skup zbilja profi muzičara, pa sam ja kao ne-muzičar ipak nakon par koncerata odustao od toga. Znaš ono, tonska proba, Grah na trubi svira jazz, saksofonista Bacha, a ja tandrčem po basu k’o Sid Vicious.
U biti, u to vrijeme sam odlučio da više uopće neću svirati. No, basista Soul Fingersa mi je dao kazetu sa dvije pjesme grupe Yola Yola i pitao dal bi svirao sa njima. Rekao sam mu da mi se više ne svira sa nikime, al’ kad sam preslušao kazetu te dvije pjesme bile su mi toliko dobre da sam odmah pristao. Bio je to neki garage punk, dobri tekstovi, zanimljiv vokal, a još je i na te dvije pjesme kao gost na strofi bio Renato Metessi iz Zvijezda kojeg kao istinskog rockera izuzetno poštujem. Sa Yola Yolom sam svirao do 1994. Imali smo set autorskih pjesama i set pjesama grupe The Doors koji smo svirali utorkom u Saloonu.
Te 1994. me Tomi iz Phantasmagorie pitao dal bi prešao u njegov bend. Imao je dogovoren koncert sa Majkama i grupom Grč u Rijeci, a bend mu je bio u rasulu. Pjevač Yola Yole je u to vrijeme otišao na duže vrijeme iz Hrvatske, pa smo gitarist Mišo, bubnjar Slaven i ja Tomiju uskočili u Phantasmagoriu, uvježbali materijal i otišli u Rijeku. Dok smo se iz Rijeke vraćali u Zagreb, u vlaku sam totalno pukao. Došao sam doma, uključio bas u pojačalo, odsvirao par tonova i odložio ga na stalak. Nazvao sam Tomija i rekao mu da odustajem od sviranja. I tako mi je bas stajao 25 godina na tom stalku, uključen u pojačalo, a da nisam na njemu odsvirao ni jedan jedini ton. Samo sam sa njega brisao prašinu. Mišo je do današnjih dana ostao svirati u Phantasmagoriji. Kako sam kao frend benda na svim njihovim nastupima, na jedan koncert 2019. je došao Slaven i nakon par piva se rodila ideja da ponovo okupimo Yolu Yolu u istoj postavi, da objavimo LP i da nastavimo tamo gdje smo stali. To smo i napravili. Album je već 80% snimljen. Večina materijala na njemu su nove pjesme, koje bi ja definirao kao psihodelični garage punk. Paralelno sa Yola Yolom sam osmislio i sa raznim muzičarima pod imenom Stražarni lopov i dobri ljudi snimio pjesme za album “Hodam, gledam, prolazim”.
Kako ste došli do ideje za album “Hodam, gledam i prolazim”, koji glazbenici sudjeluju i što možemo očekivati od albuma?
Ideje je potekla iz jednog kratkog razgovora o prolaznosti i o ostavljanju fizičkog traga na vrijeme koje provodimo na ovoj planeti. Na albumu ima tridesetak glazbenika. Siniša Banović, sadašnji bubnjar engleske grupe Fischer-Z, nekad Grad, Let3 i Fit. Dara iz Sexe. Kralj iz Termita. Rundek, Capri i Bara, zajedno u grupama Haustor i Cul-de-sac. Iz Trobecovih krušnih peći su osim Bare još Vinski i Bega, a iz Haustora je još Santro. Pa onda Kilmister, Čalić i Korozija iz Majki. Igor Djeke iz Discipline Kičme. Razorblade Jr. iz grupe Gone Bald. Franz iz Peach Pit i Šumski. Franz svira i sa Barom u Brujačima. Stanko Kovačić nekada u Sin Albert, Stampedo, sada Šumski. Tu su i svi članovi Yola Yole, Labe, Sale, Mišo i Slavc. Iz mog Endymiona su Denis, Žika i moj brat Igor, pojačani sa Ivom Gruden, Irenom i Bibianom. Pa Zdena Franjić, Igor Mihovilović, Rujana Jeger. Moj sin Tin. Na albumu sudjeluje i američka punk rock legenda Sonny Vincent. Neki od glazbenika su na samo po jednoj pjesmi, a neki su na više njih. Jedino sam je na na svim pjesmama. Miks albuma sam napravio zajedno sa Filipom Sertićem u njegovom Studiju DEPTH, a dizajn omota LP-ija i CD-a sa Igorom Mihovilovićem.
Ne znam što bi odgovorio na zadnji dio tvoga pitanja. Ako pogledaš ljude sa kojima sam napravio album vidjeti ćeš da su to glazbenici koji u svojoj muzici nikada nisu radili kompromise. Uvijek im je bilo srce ispred para. “Hodam, gledam, prolazim” je isto upravo takav album. Nema kalkulacije. Pjesme na njemu se glazbeno razlikuju. Ima tu free jazza, punka, garage rocka, regea, bluesa, alternative, psihodelije, gotha, pa pomalo i klasike, ali kako svi koji su ga preslušali kažu album savršeno funkcionira kao cjelina. U ograničenoj tiraži sam ga već objavio na vinilu i CD-u, a digitalno će se na svim platformama za slušanje muzike pojaviti 26. svibnja. Tamo će se moći besplatno slušati. Odvojite si pedestak minuta vremena za to. Ponajviše zbog svih tih glazbenika koji su ostavili dio sebe na albumu. Siguran sam da vas pjesme koje smo stvorili neće ostaviti ravnodušnima.
Za kraj, koji su Vaši budući projekti? Što biste poručili našim čitateljima?
Prije par godina sam odlučio za života objaviti jednu ploču i jedan CD, napisati jednu knjigu, nacrtati jedan strip, naslikati jednu sliku, ulje na platnu, te odsvirati još jedan veliki koncert. Nadam se da ću osim slike to sve do kraja ove godine odraditi. A za dalje. Ove godine će Yola Yola sigurno završiti album, koji će s obzirom koliko se čeka tisak LP-ija biti službeno objavljen sljedeće godine.
Imam par gotovih pjesama koje nisu stale na album Stražarnog lopova i dobrih ljudi, a isto tako bi želio napraviti još par novih. Te pjesme bi snimio sa nekim muzičarima koje zbog limitiranog prostora na LP-iju nisam zamolio za suradnju. Naravno ponovo bi uključio i neke muzičare sa “Hodam, gledam, prolazim”.
Velika želja mi je napraviti i jednom godišnje u Boogaloou ili Močvari veliko okupljanje svih čudaka koje znam i svih onih koji vole blog Stražarni lopov, pa bi se željeli tom skupu pridružiti. Možda bi promocija knjige bila idealna za prvu takvu seansu. Čim završim knjigu se moram ponovo aktivirati oko Stražarnog lopova. Dobio sam gomilu raznoraznog materijala, a zbog rada na albumu i knjizi sve mi to već više od godinu dana stoji na čekanju.
A što bi poručio vašim čitateljima. Netko je na zgradu u kojoj živim velikim slovima napisao “puši travu, kupaj se u pivi, imaj na umu samo jednom se živi”. To je prvo što mi pada na pamet. Al dobro, pokušati ću smisliti nešto pametnije………. Na žalost ne mogu.
http://strazarni-lopov.blogspot.com/
————————————————————————————————————
by Barezi
