LJUBIM

Ljubim kradom daleke gradove

koji postoje negdje u mome srcu

i krijem se u njima od gnusoba mrtvih snova ,

pronalazim suze u rasparčanom srcu ,

srećem sjenke ljudi smrskanih očiju

i razlupanih osmijeha ,

ljubim lažno i ginem neslavno

u svakom poljupcu čiste patnje

hodam u ljepljivoj ljušturi čovjeka ,

ljubim i kradem tvoju ljubav

od čitavoga svijeta ,

jer drugačije ne umijem

da te osvojim ,

ljubim dakle postojim.

RAZVEDI SE!

Razvedi se od ponora gorčine čovječe,
skini svoju glavu sa zida u koji si se strahovito razlupao ,

zavapi duboko nad sobom i neka bude to tvoja vječna molitva u kojoj ćeš se osjećati  jedino živ pored svih smrti u sebi ,

i zapamti da nije svijet obećana zemlja koju tražiš !

 NE LAJ U PRAZNO!

Ne laj u prazno,  to samo rade bijesni psi koji izgube kontrolu nad sobom !

Pregrizi beton na putu ka svojim  snovima bez straha da će ti ispasti zubi od toga !

I u očima najlošije žene u tvome životu nalazi se remek djelo pitanja i odgovora !

Ljudi su hramovi strahova koji preziru galebove , a poistovjećuju se sa krticama!

Pakleni rug je družiti se sa oblacima ,
a prositi mrvice od zemlje.

Ne plaši se samoće, jedino u njoj ćeš do kraja  otkriti svoje pravo lice ,

samoća je oslobodjenje od maskarada života. 

Stefan Višekruna (1991)

Rodjen sam i odrastao u Trebinju. Trenutno živim i radim u Banjoj Luci. Moje pjesme su prepjevavane na makedonski, italijanski i mađarski jezik i objavljivane u uglednom književnom časopisu SLOVOSLOVLJE osnovanom u Beču.
Član sam Kluba pjesnika grada Kraljeva. Moja pjesma “Podvig života” ušla je u antologiju savremene srpske lirike. Moja pjesma “Srodna duša” objavljena je na zvaničnom sajtu Madjarskih književnika Transilvanije.