Hamburg, GERMANY: Turkish Nobel literature laureate Orhan Pamuk gestures during a reading at the Schauspielhaus theatre in Hamburg, northern Germany, 02 May 2007. Pamuk began his book tour in Germany after cancelling a trip earlier this year reportedly due to death threats. AFP PHOTO DDP/ROLAND MAGUNIA GERMANY OUT (Photo credit should read ROLAND MAGUNIA/AFP/Getty Images)
Piše: Magdalena Blažević
Deseti roman turskog pisca, nobelovca, Orhana Pamuka “Crvenokosa” počiva na mitu i klasičnim djelima grčke i iranske književnosti. Prvo djelo je tragedija “Kralj Edip” čija je radnja preuzeta iz grčkog mita, a drugo je “Šahname”, nacionalni iranski ep. Oba su djela nastala na sličnoj tematskoj okosnici – ubojstvo oca, odnosno sina. Pamukovog junaka, Džema, pratimo od rane tinejdžerske dobi, a u prvom nam licu pripovijeda o odnosima s ocem i majkom. Želi postati pisac, ali prije nego što napiše dramu mora najprije neku i pročitati. Fascinira ga klasična priča o kralju Edipu koji u neznanju ubija oca kojeg nikad nije upoznao i ženi njegovu udovicu, svoju majku. Osim Sofoklove drame čita i Firdusijev ep o Rustemu i Suhranu. Rustem se u ratu Perzije i Turana sukobi sa Suhranom, davno napuštenim sinom kojeg prepoznaje tek kad mu zarije nož u srce. Motivi dvaju klasičnih djela prepleću se s Džemovom sudbinom pokazujući da se obrasci odnosa oca i sina stoljećima preslikavaju. Džemov otac, vlasnik ljekarne i politički aktivist, jednog dana nestaje ostavljajući sina i suprugu da se sami bore za život: “Naslućivao sam da otac voli druge žene, kao i da mnoge druge žene vole njega. Majka je ponekad, na način koji bih ja mogao da shvatim, govorila da postoji neka drug žena” Odrastanje bez očinske figure ostavilo je dugoročne posljedice, ali Džem oslonac pronalazi u majstoru Mahmutu, bunardžiji s kojim razgovara o životu i planovima za budućnost. Mahmut, kad se nađe u ulozi zamjenskog oca kao da izaziva sudbina i na njega se sruči sva gnjev ostavljenih sinova.
“Crvenokosa” je i ljubavni roman. Džem se kao šesnaestogodišnjak zaljubljuje tridesettrogodišnju glumicu crvene kose s kojom doživi prvo seksualno iskustvo. Ona će biti njegova sudbina, utjecat će na tijek njegova života iako neće provesti život zajedno. Guldžihan je žena koja simbolično ima crvenu kosu. Kroz povijest su crvenokose izazivale strah i uzbuđenje, smatralo ih se izrazito temperamentnima seksualno nezasitnima. Vrlo se često lik Marije Magdalene, biblijske pokajnice, portretira kao crvenokosa žena – jedan od značajnijih je Caravaggiova “Magdalena u ekstazi”. Guldžihan nije prirodna crvenokosa, ona je odabrala svoju osobnost. Gotovo demonski lik žene u konačnici Džema vodi u priču s ishodom grčke tragedije.
Klasični temelji Pamukovoj priči smještenoj u Istanbulu osamdesetih godina prošlog stoljeća daju elemente uzbudljivog trilera, iako čitatelj koji poznaje priče o Edipu i Suhrabu može pretpostaviti njegov ishod. Roman je podijelen na tri dijela – prvi se odnosi na Džemov život u Istanbulu, odnosu s ocem, majkom i majstorom Mahmutom, drugi kazuje Džem koji bježi iz Istanbula nakon nesreće s Mahmutom, a treći nam pripovijeda Crvenokosa koju napokon upoznajemo osobnije, dok nam Enver, Džemov i Crvenokosin sin ostaje zagonetka do samoga kraja.
Orhan Pamuk napisao je priču o tradicionalnoj Turskoj, o izgubljenim zanatima, o književnosti i životu, o očevima i sinovima i prvim ljubavima. “Crvenokosa” je i roman o književnosti, o klasičnim temeljima i počecima civilizacije kojima se ne možemo othrvati ni stoljećima dalekom suvremenom svijetu.
(Pamuk, Orhan, Crvenokosa, Nova knjiga, Podgorica, 2016)
_____________________
