Priča je započela u lokalnom rodilištu regionalnog gradića, a završila na mjesnom groblju. Desila se između dva rata, u vremenu koje se uobičajeno naziva mirom, mada su duše njenih učesnika bile sve prije negoli mirne. Neki likovi živjeli su i ranije od njenog početka, drugi su nastavili bitisati i nakon zadnje ispisane rečenice. Bila su četiri njezina junaka, od čega jedan glavni – nosilac fabule – mada se ni ostala trojica u svojim životima nisu smatrali sporednim osobama. Odnosi među nositeljima radnje bili su kompleksni, krećući se od djetinjastih, preko mladalačkih, karikaturalnih pa i tragičnih zapleta. Ljubav i mržnja rađali su se i umirali među njima većom brzinom no što su to činili sami likovi, što je – dakako – nekako samorazumljivo. Troje se poznavalo od djetinjstva dok je četvrti bio pridošlica iz krajeva sasvim drukčijeg mentaliteta ljudi. Svakako treba spomenuti da među njima bijaše kako ženskih, tako i muških lica. Fizionomije su im bile lako nadomjestive s gotovo bilo kojim kvartetom osoba iz sredine obuhvaćene pričom. Djece nije bilo, ne podrazumijevamo li tu djetinju fazu njihova razvoja koje se likovi često prisjećaju. Atmosfera priče uglavnom je bila komorna, izuzmemo li nekoliko neozbiljnih eskapada njenih sudionika. Nije u njoj bilo elemenata kriminala, daklem, nikakav zločin se nije desio, mada je glavni junak često razmišljao o suicidu – više onako generalno negoli kao potencijalnom činu usmjerenom protiv sebe –  što se čak ni u tom slučaju ne smatra nedjelom protiv čovjeka. Možda samo protiv Boga, za one koji u njega vjeruju. Pojedini učesnici priče bijahu religiozni, drugi su se deklarirali ateistima, dok neke sve to uopće nije zanimalo a da bi od toga pravili probleme. Bilo je različitih nacionalnosti među njima, no oni bijahu isuviše inteligentni da se osvrću na tako nebitne razlike. Valja spomenuti kako su po tome oštro odudarali od svoje okoline. Okruženje je, svakako, predstavljalo dio cijele zgodbe, ali više u smislu antičkog kora koji svojim ponašanjem komentira ponašanje naših likova, koji se baš i nisu usrećili znajući njihovo mišljenje o sebi. Među njihovom okolinom, svakako bi trebalo izdvojiti rođake i prijatelje, s čijim pogledima na motive i zaplet cijele pripovijesti teško da bi se složila većina neposredno umiješanih. U okviru ovih općih napomena i okolnosti odvijala se naša priča, za koju je teško reći bijaše li tragična ili s happy endom, ukoliko svaku životnu storiju koja završi na groblju uopće možemo smatrati takvom. Velika vjerojatnost je da bi se bilo koje mješovito muško-žensko društvo od četiri osobe lako uklopilo u njene zadane okvire. Čak ne bismo trebali ni inzistirati na njihovim spolnim i rodnim razlikama, što naši junaci nisu niti činili u međusobnim odnosima. Eto, opće konture jedne velike, tragične, humorne ili burleskne ljudske priče – to ovisi samo o vama – su definirane. Pozornica je postavljena. Fali još samo četiri konkretnih osoba s imenima i karakterima – i svakako, autor koji će ih uobličiti – da bi ona zaživjela u čitaocima, bila prenešena na daske koje život znače i potom, nakon ekraniziranja, prerasla u legendu. Pa, olovku ili tastaturu u ruke! Ne mogu valjda sve sam?