BORIS JOVANOVIĆ KASTEL

MASTILO POETESE

Antička poetesa
iz Trećeg vijeka prije nove ere –
Noside
gola je obilazila nekropole
tetovirajući atlas arhipelaga
po grudima, kao mladeže.
Pisala je poemu
o potopljenoj Atlantidi
i trgu gdje se udala
za obeliska atletu.
Iščekivali smo stihove otkrića
o nestaloj prijestonici svijeta
ali mastilo se nikada
sasušilo nije.
Pročitaćemo ih
kad se talasi osuše.
ŠETNJA SA
MAJSTOROM SOLARNE JOGE

U šetnji
majstor solarne joge rekao mi je –
Gledaj sunce
u ranim jutarnjim
satima i noću
i doživjećeš prosvjetljenje
jer sunčevi zraci
samo kroz oči
prodiru u nas, gledajući zagonetno.
Razmišljao sam o Mediteranu,
njegovim suncima i pomračenju.
Iz mita o njemu zračila je mitomanija,
iz fetusa istorije istoricizam,
prognane mudrace, kao dronjke,
bacio je u hladovinu,
samoljubiv, sumnjao u nove svjetove…
Postoji li sunce Sredozemlja
stvarno
ili je san zanesenjaka?
U šetnji
majstoru solarne joge rekao sam –
Gledaj u sunce iz sna,
stvarnije od naše šetnje
i prosvijetlićeš se!
LIST IZ APOKRIFA

Istrgnut sa police skriptorijuma
benediktinskog samostana nadomak Ankone

http://www.pamelalanza.com/

Pred prasak enigme univerzuma
i tajni hijeroglifa –
klokotalo si, more…
Prkosnije od Kartagine,
ranije od bukvara istorije i jave mita
znalo si sve jezike svijeta naizust.
Prije krilatice latinskih pomoraca
Ploviti se mora a živjeti ne –
postojalo si, more…
Prije duždevog usklika –
Zaručujemo te, more,
ljeskalo si se odvažno…
Dugo prije odrođene i prokurvane Evrope
koju si dojilo i opismenilo –
šumorilo si, more…
Prije baklji Rima i mudre Atine,
pješčanih sonata Aleksandrije, srebra
napuljske magme, beskrajne marine Marseja,
bedema Dubrovnika, miomirisa Stambola,
zlatne kupole Jerusalima, riznica Barselone
u koži amfora, kosmičke osame Kotora
pod zvizdanom kad samo crnogorski barjak
ne blijedi –
virovima i talasima kliktalo si, more…
I tvoj modri plašt sa brošem
od minerala sunca vijorilo
dok je bilo sunca.
Od civilizacije mraka i mjesečarenja
tvoj prastari šum
nema koga probuditi
pa ni tebe samo…

28. april 2012.

VATROMET VODE

Noćas, u jeku vatrometa,
izašli su siti iz palate lidera nacije
voljenog više od sopstvene đece.
Kada su sa talasa državnog radija
čuli da su psi, mačke, krtice,
hrastova stabla i ljudi
iz gora glasali za njih bez izuzetka,
zajapureni šljivovicom, podrigivali su
refrene rodoljubivih pjesama,
nagađali pjeva li se himna
latinicom ili esperantom.
Hrpu prečistog novca
sašili su u jastučnicu,
skinuli oznojena odijela
i sa partijskim knjižicama
isukanim iz korica
krenuli u potjeru na bezvjerne
kojima domovina i dnevnica
nijesu počinjale istim slovom.
Na svjetlo azura nesviknuti,
za jednu noć, ostavili su pustoš
i naša brda nad morem
odjekivala su neslanom tišinom
krilima lešinara buđenom.
Sva ogledala Starog svijeta
slomili su u paramparčad
bljeskom praha
bistu vođe da ukrase.
Ali, misleći na sve,
vitraže zločina zbrisaše –
zaboravili su ogledalo mora.
Ali, ne znaše, moćnici,
da vatrometu vode u ušima
prisustvuju.
OGRLICA ZA STATUU
Na vlas balzamovanog maestrala
nizao je morske kamenčiće
probušene solju.
Skamenjenoj plemkinji
za dvijehiljade i neki rođendan
odnio je ogrlicu
/bez kutije sa mašnicom/
zadihan i neviniji
od dvogodišnjeg sina
na vrh grebena
odakle se zibalo Seferisovo more.
Ogrlicu je naručila za omču
a on je priželjkivao ljubav.
Još niže kamenčiće
siguran da je bio pijan od joda,
uma pomućenog maestralom
iako se statua sa kamenjem srodila
kao da nije postojala.
I ogrlicu ista sudbina vreba
ali ljubav…
Taj odbjegli val
opažen s vrha grebena
odakle je vonjala žabokrečina mora –
nekim se drugim kompasima
i pješčanim satom mjeri.
Ako je mjerljiva…

VIDOVITA PTICA

http://www.pamelalanza.com/

Morska ptica –
galeb, kormoran,
albatros…- ko li je?
Kliktao je i krstario
do podneva sjever-jugozapad
a poslije sjeverozapad-jugoistok.
Nadamnom, od sjenke privrženiji,
na nebu iscrtava krst.
Svečaniji mi vidovnjak
i sveštenik za ispovijest
ne treba.

EKSTAZA MORA I KRPENE LUTKE

Kroz ključaonicu konobe
pred otkucaj sata sa kule
gledali smo more
kako se svlači
u ekstazi pjene i oblutaka.
Nakon kalendara
kroz ključaonicu palate
pretvorene u kolekciju akvatorija,
mračnije od rđe sata,
gledalo nas je more
kako svlačimo kože
i, tako iskreno, ulazimo
u kostime karikatura.
More i mi prevareni
nijesmo više jedno.
Ono zarobljeno kožu bora
zebnjom za identitetom Juga
i nama svojom voljom ušivenim
u suprotnost klokotavih zakletvi.
A mi –
očarani novom misijom
krpenih lutaka
više ga se i ne sjećamo.

POSLJEDNJA NIJANSA PLAVOG

Mater novorođenog nije nosila
pred osjeku zbog sujevjerja.
Kad je izgovorio prvu rečenicu
na latinskom dopuzao je
do plaže i prokleo vodu.
Pred polazak u školu
sa bukvarom punim trava Gilgameša
zagrcnuo se u plićaku
i popiškio po čelu talasa oca.
Od tada više nije mokrio.
Po cijenu kataklizme,
more nije htjelo iz njegove kože.
Pun soli, mulja i amaneta riba
nije mogao ostariti!
A gajeti bez latinskog jedra
testamentom je prepisao
rebro za kobilicu,
plućnu maramicu za košulju.
Ko će od dva plovila
mediteranski plavoj
posljednju nijansu dopisati
na regati daltonista?

KO UMIRE?

Hemija dubina dalekih
romori pod kožom,
eksploziju čeka…
Ni kriva zbog odiseja,
ni dužna grkljanu knjiga –
mora će preživjeti!
Ali, umiru li poslije
ako veslo jezika so nagrize
i ne izgovorim ih…?
LIČNA KARTA

Slijep –
čita renesansne atlase
Đordana Bruna sa zvijezdama,
suncima revolucije.
Gluv –
sluša tajnu postanja
od sablasti nestalih katakombi.
Neuk –
prevodi sintaksu neprolaznosti
grčkih arhipelaga na esperanto.
Besudben –
lavirinte krstarenja zavjetuje
pergamentu od saća
među dojkama zidina skrivenom.
Samo je uzburkanost bezdna
(nekoć puna zvijukavog mora)
bila njegova
lična karta!

AKVAREL

Nije mirisao
maglu vode i boja
sa Direrovih akvarela
velikih oltara.
Kičica,
papirus prečnika domovine
i vodene bojice
sa bezbroj nijansi akvamarina
čekali su ga očajnički.
Od bljeskanja progledaće,
pramcem nosa zaploviti,
mišicama ljeskanja prodisati.
Akvarel neprolazan
a ljetopisi svijeta
od žeđi umriješe…

ZEVS U BUDVANSKOM KAZINU

Na antičkom vrču
iskopanom iz temelja kazina
mit o Danaji naslikan.
Žrtvovanu da ne postane majka
i Persej obistini proročanstvo –
vrhovni Bog zlatnom kišom oplodi.
Dok kiše polarnih graški
iz naših zapleta izronjele
lome vrč –
Zevs u kazinu u Budvi
podvodi božicu i kocka
da ga polarni pljusak mimoiđe.
I danas, sav od mramora,
igra rulet
ali na broj naših zabluda
kuglica nikako da stane.
Ako ga ima…

____
O PJESNIKU

BORIS JOVANOVIĆ KASTEL /1971/

Kritika ga smatra najznačajnijim crnogorskim pjesnikom mediteranske orijentacije i uglednim imenom mediteranskog pjesništva i književnosti bivše Jugoslavije.

Objavio je preko dvadeset knjiga poezije i eseja. O njegovoj poeziji objavljena je knjiga izabranih eseja domaćih i stranih pisaca Mediteranski gospar (2009).

Dobitnik je svjetske Pohvale za poeziju Nosside 2011. koja se dodjeljuje pod pokroviteljstvom Svjetskog poetskog direktorijuma UNESCO-a u italijanskom gradu Ređo Kalabrija. Uređivao je časopis za književnost Ovdje (2000-2003).
Poezija mu je prevođena na italijanski, engleski, poljski, češki, mađarski, albanski i slovenački jezik.
Zastupljen je u Antologiji svjetske poezije Nosside na italijanskom jeziku, Antologiji Mediteranske ljubavne poezije od najstarijih vremena do danas, Antologiji slovenske poezije na slovenačkom jeziku, Antologiji južnoslovenskih poezija na poljskom u izdanju Agawe iz Varšave, dvojezičnoj češko-engleskoj, Antologiji savremene slovenske poezije Bludni korijeni (2015) objavljenoj na Univerzitetu Palackog u Olomoucu u Češkoj Republici koja se izučava na svim univerzitetima slavistike u Evropi i svijetu, Antologiji crnogorske poezije na italijanskom jeziku, Antologiji crnogorske poezije na albanskom jeziku, antologijama crnogorske poezije, antologijama poezije o vinu, ženi…
Kastelov izbor iz poezije na slovenačkom jeziku Ručak na hridini /Kosilo na čeri/objavila je 2014. godine slovenačka izdavačka kuća Hiša poezije u antologijskoj ediciji evropskih pjesnika Poetikonove lire kao dio programa Evropske komisije.
Italijanski časopis za svjetsku književnost Margutte u oktobarskom broju 2014. godine, objavio je Kastelovu poeziju u prevodu Marije Tereze Albano.
Njegova poezija objavljena je u međunarodnim pjesničkim zbirkama, svojevrsnim internacionalnim antologijama poezije mira Svim na zemlji mir, veselje, lirike ljubavi Tebi pjesmom, Valentinovo 2015. i pjesama o moru More na dlanu 2015. godine u renomiranoj zagrebačkoj izdavačkoj kući Kultura snova.
Izabran je u trideset pjesnika svijeta učesnika VI Svjetskog festivala poezije (Sixth World Poetry Festival) u Kalkuti (Indija) 2012. i 2014. godine.
Živi u Podgorici.

Izvor: RTCG