Izvor: tportal.hr
Autor: Gordan Duhaček
Mozaik knjiga objavila je po prvi put na hrvatskom jeziku klasični gej roman ‘Maurice’ britanskog pisca E.M. Forstera u prijevodu Petre Mrduljaš Doležal. Riječ je o djelu koje je objavljeno 1971, godinu dana poslije autorove smrti, s obzirom na to da se Forster plašio reakcije društva na knjigu koja slavi istospolnu ljubav, ali i javnog otkrivanja svoje homoseksualnosti.
Edward Morgan Forster rođen je u Londonu 1879, a umro je skoro stoljeće kasnije, točnije 1970. Kada se rodio, Velika Britanija je vladala ogromnim kolonijalnim carstvom na više kontinenata, bio je to vrhunac viktorijanskog doba obilježenog klasnim razlikama, seksualnom represijom i zahuktavanjem industrijskog kapitalizma.
Kada je umro, Velika je Britanija bila mnogo manje velika, svedena manje-više na otok zapadno od Francuske, kraljica je pak bila Elizabeta II, cijela zemlja u dugom periodu stagnacije, a stari klasni sistem odavno uzdrman ratovima i društvenim mijenama, naročito onim iz 1960-ih godina. Žene više nisu bile isključivo majke i domaćice, a homoseksualnost više nije bila kriminalno djelo. No iako se svijet oko njega korjenito promijenio, Forster se nije ni pod stare dane mogao suočiti s time da javnost sazna da je homoseksualac te je jedan od njegovih ključnih romana – optimistični i homoerotični ‘Maurice’ – objavljen godinu dana nakon autorove smrti.
E.M. Forster je svoju literarnu reputaciju ustanovio odličnim društveno-psihološkim romanima kao što su ‘Soba s pogledom’ iz 1908. i ‘Put u Indiju’ iz 1924, a kasnije su pretvoreni u uspješne filmove u režiji Jamesa Ivoryja (koji je snimio i film po ‘Mauriceu’!) i Davida Leana, no ‘Maurice’ – prvotno napisan pred Prvi svjetski rat, pa revidiran 1932. i 1960. – ostao je spremljen u ladici, uz bilješku samog autora kako ga smatra vrijednim objavljivanja, ali s pitanjem vrijedi li i javno suočavanje s vlastitom istospolnom žudnjom koje bi neupitno uslijedilo nakon objave knjige tako eksplicitne gej tematike. Forster je i nekim prijateljima dao ‘Mauricea’ na čitanje, među kojima je bio Christopher Isherwood, autor hvaljenog ‘Oproštaja s Berlinom’, prema kojemu je snimljen ‘Cabaret’, i mnogi su ga nagovarali da objavi roman, ali on očito u sebi nikad nije uspio prelomiti heteropatrijarhalne komplekse i internaliziranu homofobiju te je nažalost umro ‘u ormaru’, ostavljajući objavljivanje ‘Mauricea’ nekome drugom.
Tragedija je time veća jer je ‘Maurice’ roman sa sretnim krajem, literarni prikaz sreće u istospolnoj ljubavi u vremenu kada se homoseksualnost kriminalizirala, proganjala i osuđivala te je utoliko neka vrsta književnog ostvarenja najdubljih želja E.M. Forstera, za koje u svojem životu nije imao hrabrosti.
Naslovni lik romana je homoseksualac koji prvu ljubav doživljava na fakultetu s kolegom Cliveom, no njihova dvogodišnja veza je dobro čuvana tajna od svih ostalih te time osuđena na propadanje zbog psihopatologije koja se neizbježno razvija dugoročnim ostankom u tajnosti. Forster uvjerljivo opisuje sve strahove homoseksualaca koji žive u neprijateljskom okruženju te pokazuje da ljubav sama po sebi nije spas od (internalizirane) homofobije, nego je potrebna i hrabrost da se bez autocenzure bude ono što jesi, što Mauriceu omogućava njegova druga ljubav s radničkim sinom Alecom Scudderom.
Iako pisan većinom čednim stilom, s nekoliko scena očaravajuće strasti, ‘Maurice’ je hrabar roman u svemu u čemu njegov autor nije bio – izazivanju klasnog poretka Velike Britanije i slavljenju istospolne ljubavi ne kao teorijskog koncepta, nego životnog iskustva. Čini se da je Forster donekle napisao ovakav roman kako bi barem u fikciji doživio ono što u vlastitom životu nije mogao te je ‘Maurice’ – unatoč sretnom kraju za ključni gej par – duboko tragično djelo koje svjedoči o tome koliko je života osujetio na homofobiji utemeljen društveni i zakonodavni teror nad LGBT ljudima.
