INTRO
Biti član DADAntija- Udruge za promicanje Eksperimentalne Umjetnosti iz Splita znači povremeno doživjeti sasvim neuobičajene senzacije. Bilo kojeg, sasvim običnog ponedjeljka, možete svratiti do mjesta njihova sastajališta i ostati začudno zadivljeni, primjerice radionicom Rimske poezije. Tako su jedne večeri okupljeni mogli uživati u nesvakidašnjem prezentiranju erotske poezije starog Rima. Segmente tog iznimno zanimljivog predavanja za HeraZnanje izdvojio je profesor Mario Krajinović.
EROTSKA RIMSKA LIRIKA
Književnost starog Rima i helenska kjniževnost, uz Bibliju, odredili su
oblikovno i sadržajno europsku, a preko nje i svjetsku književnost; kao izvor svekolikog književnog stvaralaštva zapadnoeuropske književnosti danas je, i tijekom povijesti to mjesto neupitno i samorazumljivo pripadalo grčkoj književnost od Homerovih epova, preko arhajske lirike i klasičnih tragedija, stare komedije do helenističke književnosti. Ovdje se valja zapitati koliko i na čemu se gradila druga utemeljiteljica europske književnosti, književnost Rima; je li rimska, a posredno i književnost latinskog srednjovjekovlja, samo imitatio i u kojoj je mjeri gradila svoj oblikovni, metrički i sadržajni smisao neovisno o grčkim uzorima. Na primjeru ovdje izabranih pjesama dvaju rimskih pjesnika i nekolicine fragmenata bit će očito da je Rim svoj do savršenstva izgrađen poetski jezik brusio na grčkim autorima arhajskog, klasičnog i helenističkog razdoblja; no, Rim je u konačnici samo posudio metričke obrasce eolskih i drugih pjesnika (Kalimah, Pindar), a motivski i sadržajno je ipak pretežno gradio na vlastitom području društvene i intimne stvarnosti.
Od Lucilija, prvog rimskog satiričara od kojeg su do nas došli stihovi bez
i jednog potpuno sačuvanog djela navodimo fragmente virtuoznog, neposrednog jezika, bogatog vulgarizmima i razgovornim jezikom; Horacije je ovom prethodniku prigovarao u svojim satirama s neuglađenosti u oblikovanju stiha, pamfletizma, grubog političkog razračunavanja:
Knjige prikupljene za večer Rimske lirike u DADAnti- Split.
et laeua lacrimas muttoni absterget amica
i prijateljica ljevicom suze s k…. obriše
si natibus natricem inpressit crassam et capitatam
kad on utisne među mišice njegovu debelu i glavatu vodenu zmiju
crisabit ut si frumentum clunibus uannat
ona će miješati kao da zadnjicom baca žito
podicis, Hortensi, est ad eam rem nata palaestra
prstenasto mjesto na zadnjici kao stvoreno je za ovu stvar
U istom veselom, raspuštenom duhu, bez uvijanja o seksualnosti se govori u tzv. prijapskim stihovima; male figure Prijapa čuvale su rimske vrtove od lopova. Izrezbarene od drveta s falusom i srpom u ruci bili su vidljiva i sretna zaštita vlasništva:
Quod sum ligneus, ut vides, Priapus
et falx lignea ligneusque penis,
prendam te tamen et tenebo prensum
totamque hanc sine fraude, quantacunque est
tormento citharaque tensiorem
ad costam tibi septimam recondam.
Ako sam i sam Prijap od drveta, čvrst,
s kosom od drveta, samo od drveta moj ud,
ipak ću te uhvatiti, dospjet ću i to,
da do kraja bez okolišanja ovog divovskog,
kao strunu luka, strunu citre,
nabijem ti ga do sedmog rebra.
Pompei, erotika.
Katul je kao materijalno neovisan pjesnik također nastavio izvorno rimsku satiru, samo u vrlo zrelijem obličju. Pjesnik je uz političku satiru stvorio i toplih ljubavnih stihova o ljubljenoj Lezbiji-sam naziv svoje žive patnje nazvao je prema Sapfi-koju pjesnik trubadurski na jednom mjestu obožava, da je na drugom najradije ne bi htio više nikada vidjeti. Očita je dakle u duhu urbana i moderna neposrednost u pjevanju o ljubavi, koja je kod Grka manje iskrena nego ovdje. Katul je pripadao tzv. neotericima, pjesničkoj školi iz 1. stoljeća prije Krista, koji su se ugledali u helenističke uzore, a kojih je osobitost bila u učenosti, manjim oblicima, subjektivizmu, intimizmu i odmaku od društvenog okružja:
Odi et amo, quare id faciam, fortasse requiris.
Nescio, sed fieri sentio et excrucior.
Voljeti i mrziti istom ja sam prisiljen.-Kako to pak?
Kad bih bar znao!
Al ćutim to, i srce raspast se u meni želi.
Carmina 2
Passer, deliciae meae puellae,
Quiqum ludere, quem In sinu tenere,
Cui primum digitum dare adpetenti
Et acris solet incitare morsus,
Cum desiderio meo nitenti
Sit solaciolum sui doloris,
Carum nescioquid lubet iocari
Credo, ut, cum gravis acquiescet ardor.
Tecum ludere sicut ipsa posse
Et tristis animi levare curas
Tam gratum est mihi, quam ferunt puellae
Pernici aureolum fuisse malum,
quod zonam soluit diu negatam.
Vrapčiću, dragosti mojoj djevojčici,
ona s tobom se igra, u njedrima ti daje sjediti,
daje ti prst štipkati i draži te revnosnim napadom,
a kad mojoj žuđenoj najljepšoj
na um dođe, da tebe nekako draži,
da tad, mnijem ja, kad i njen plamen pusti,
u ljubavi boli se tješi:
da mi se s tobom poigrati ko s gospodaricom,
a srca bol da bi smirio,
bilo bi mi takva želja, ko nekad djevojčici
kojoj, govore, kojoj se pri okladi svidi zlata jabuka,
koja odriješi dugih sveza pojas.
Carmina 5
Vivamus mea Lesbia, atque amemus
rumoresque senum severiorum
omnes unius aestimemus assis!
soles occidere et redire possunt:
nobis cum semel occidit brevis lux,
nox est perpetua una dormienda.
da mi basia mille, deinde centum,
dein mille altera, dein secunda centum,
deinde usque altera mille, deinde centum.
dein, cum milia multa fecerimus,
conturbabimus illa, ne sciamus
aut ne quis malus invidere possit,
cum tantum sciat esse basiorum.
Živimo, Lezbijo moja, volimo,
a na zanovijet strogog odgoja starih
ne vrijedi ni novčića baciti.
sunca zalaze i opet zorom sviću:
a mi, kad se iskra kratka zgasne,
vječnu noć potom počivamo.
daj mi tisuću i još stotinu cjelova,
tom još tisuću i još stotinu,
i opet s nova još tisuću i još stotinu.
potom, kad sebi damo cjelova tisuću,
s njima , njih zaborav prikri,
te nijedan zavidnik nam ne zamjeri,
kad znao bi, koliko cjelivasmo cjelova.
Horacije je svojim djelom u rimskoj književnosti ostvario najveći domet
i ravnotežu forme i sadržaja. Kao sin oslobođenog roba nosio je pečat
manje vrijednog pripadnika rimskog hijerarhijskog društva, iako su potomci oslobođenika pravno bili u istom položaju kao i drugi slobodni građani starog Rima; bivši republikanac postao je krajem 1. stoljeća prije Krista Augustovim najdražim pjesnikom. Njegovo pjesništvo u svojoj formi
na prvi pogled ponešto može djelovati hladno, no njena klasična dovršenost, poziv na umjerenost i zlatnu sredimu zove čitatelja na uvijek svjež duhovni užitak. Uzori su mu eolski pjesnici Alkej, Sapfa i Anakreont; među svim grčkim i rimskim književnicima rabio je najveći broj metričkih oblika.
Carmina I 11
Tu ne quaesieris, scire nefas, quem mihi, quem tibi
Finem di dederint, Leiconoe, nec Babylonios
Temptaris numeros. Ut melius, quidquid erit, pati.
Seu pluris hiemes seu tribuit Iuppiter ultimam,
Quae nunc opposites debilitate pumicibus mare
Tyrrhenum: sepias, vina liques, et spatio brevi
Spam longam reseces. Dum loquimur, fugerit invida
Aetas: carpa diem quam minimum credula postero.
Ti ne pitaj-zlo bi bilo znati-što meni, što
tebi
Bogovi kao konac postaviše, Leuconoe, i k tomu
u babilonskih
Zvijezda znake se ne raspituj! Tek koliko je bolje: što
zgodi se god da snosiš.
Jel još mnogih zima, il je Jupiter jamac već
zadnjoj,
od koje sad na oporim hridi lomi se more
tirensko-mudar budi, blaži vino, na trenutke
dugoj nadi mjeru daj! Kako mi još besjedimo,
već je nestalo zavidno
vrijeme: koristi ovaj dan, ne vjeruj nikad sljedećem!
DADAnti- Željko Barišić, Franko Bušić, Mario Krajinović na jednom od brojnih perfomansa.
http://www.heraznanje.com/mario-krajinovic-rimska-lirika/
