Program Poezija u dvorištu otvaranje je novoga mjesta govorenja, čitanja i slušanja: riječ je o sudjelovanju u onome što je neophodan dio čitateljskog iskustva – užitka u teksta! Pjesnici i poezija u traženju jedinstvenoga glasa rade na svojoj posebnosti, razlici, ali i žive od onih koji ih okružuju, s kojima dijele zajednički zrak, osjećaj ljepote i prolaznosti vlastitog života. Želja organizatora je biti u “zoni živoga”, u nepredvidivom prostoru poezije (jezika) koji preživljava vrijeme između nade i trošenja.
Gošća Poezije u dvorištu 18. studenoga (utorak) 2014. u 19:00 sati (Café u dvorištu, J. Žerjevića 7/II, Zagreb) je pjesnikinja Marija Andrijašević.
Marija Andrijašević
*
uspjela sam, u međuvremenu, sagraditi između nas čitav jedan grad
armadillo, grad oklop, grad čvrst ko teksaški naglasak
grad od planova, lijep i nerušiv, a ruši sve pred sobom
unutra izbija, ponekad pomaže da zaspim, moje gradilište, buka, udarci
grad u kojem nema što ako, grad koji treperi ko svjetla cirkusa, grad
ispleten u mene, izliven, preživljen poput uragana, preživljen od straha želje žudnje baš da me raznese
i ispuni, ispuni pukotine što nam je nanijela ljubav
kakvu smo imali i kakvu smo upoznali
meni je od nje ostalo dovoljno da svakoga dana ustanem
doručkujem sjedim na balkonu i da eto, većinom, promatram
to šta vidim nisu riječi, nisu pjesme, to šta vidim…
možda da ti pošaljem razglednicu iz svojih očiju
tebi bez kojeg nema priče, bez tebe u jeziku, u očima pod noktima nema priče
nema priče nema mene
a priča ide ovako: kad trebam riječi ti si taj
koji traži, kopa, ulazi tamo gdje ne treba
tvoje su oči dva boksača oni udaraju nisko i po trbuhu izbili su iz mene 72 šava i ko zna
koliko zadnjih noći, tvoje su oči dva boksača
tvoje su oči preplašeni jelen prije šajbe, tvoje su oči ruke što će popraviti sve tvoje su oči
zanatlija, one rade na meni, tvoje su oči jezik one govore dok ja plačem vrištim plačem & vrištim
tvoje su oči dvije sonde
dok bijela vata čisti tijelo, dok se sapun topi u ruci, dok tiho ispod mene raste iz očiju
rijeka koja me pretvara u grad na vodi
Marija Andrijašević (Split, 1984), živi u Zagrebu gdje studira komparativnu književnost i etnologiju i kulturnu antropologiju. 2007. objavila je rukopis davide, svašta su mi radili, za kojeg je iste godine dobila nagradu Goran za mlade pjesnike. Pjesme su joj objavljivane u kulturnoj periodici i prevođene na poljski, talijanski, engleski, ukrajinski, slovenski…
