HRVOJE BUBIĆ:
Kako je grunger branio Solin
DADAnti, Split 2013.
Svojim pjesničkim prvijencem, Hrvoje Bubić neminovno plijeni pozornost. Dakako, ne radi se tu o onoj napadnoj „medijskoj pozornosti“, kakvom se primjerice koristila Nives Celzijus u najavi Gole istine i obrani, umalo „izgubljenog“, Kiklopa. Upravo suprotno, zbirkom poezije Kako je grunger branio Solin, autor nas suptilno uvodi u svoju svakodnevnicu za koju će se mnogi članovi akademske zajednice čudom čuditi kako se ona uopće mogla naći u jednoj knjizi, k tome još pod svetim okriljem poezije. Ali Bubiću ništa nije sveto, barem ne svetije od same poezije, koju, u ovom slučaju, s potpunim pravom postavlja na prvo mjesto.
Osim što narator ne vjeruje u Boga, odnosno, degradira ga („Ja sam svoj pastir“; „Ja sam svoj Bog“) za religiju tvrdi da je „cirkus apsolutne poslušnosti“. No nije crkva jedina kojoj autor protestno okreće leđa; izjednačavajući „vjeru“ s politikom, ubrzo se nadovezuje: „ne vjerujem u HDZ ni u SDP. Ako uzmemo u obzir da se danas sve vrti oko politike (a prema Bubićevim navodima i religija je sastavni dio politike), za jednog takvog apolitičnog pjesnika kakvim se Bubić prezentira kroz (često) revoltirane stihove, nema podjele na „crvene“ i „crne“. Boje su potpuno nebitne, sve dok promatramo čovjeka kao savjesno biće.
Polazište Bubićevih likova daleko je od stresnih jurnjava za novcem. Dane započinju bezbrižno, na klupici, „u društvu Ribara“. Sami u svojoj „pustinji“, „crveno sunce“ im „prži leđa“ – „provod za 10 kn“. Daleko od „planiranog života“ („dobra žena, djeca, roditelja na pravim pozicijama“). Lijeni „poput bogalja“. Izvan „svuda postavljenih zidova“. S dubokom vjerom u sebe („to mi je dovoljno“). „Rođeni da umru“, ne žele biti dio „jednolike većine“. Mijenjaju „dan za noć, jutro za sumrak („poput vampira izbjegavam dnevno svjetlo“). S Karlovačkim pivom na zidiću, tu i tamo, pogledavaju ženske. Dobre, jer „jebeš curu bez sisa“. Žele im se „zavući u gaćice“…
Urednik Željko Barišić o Bubićevom pjesničkom izražaju u pogovoru knjige zaključuje: „Hrvoje Bubić neće dobiti nagradu za mlade pjesnike. A i koji će mu kurac“. Usprkos pisanju poezije zbog poezije, ne misleći na nagrade ili pjesnička priznanja, Hrvoju Bubiću je, ipak, dodijeljena nagrada beogradskog Poezina „Hrčak Duda“ za najbolju neobjavljenu knjigu poezije. Ugledajući se na Bubićevu nezainteresiranost za priznanjima, možda bi mnogi pjesnici „željni lovorika“ daleko više dogurali da su umjesto o nagradama razmišljali poeziji. Ili pili pivo s Bubićem na „zidiću“ ispred trgovine.
Hrvoje Bubić, poznatiji kao Fric, rođen 1988., u vrijeme kad je Soundgarden izdao Ultramega OK, Mudhoney Superfuzz, a Nirvana svoj prvi singl, o sebi kaže da voli fine stvari: znanost, umjetnost, književnost, post-punk & thrash metal.
Za 49 kn, knjiga je nabavljiva na: udruga.dadanti@gmail.com
U Puli, 24. listopada 2014. Daniel Radočaj
httpv://www.youtube.com/watch?v=WDFXU4eTzdI
by Barezi
