Na današnji dan 1892. godine rođen je J.R.R. Tolkien, čovjek zaslužan za ‘stvaranje’ Međuzemlja, čije priče žive već gotovo čitavo stoljeće.
John Ronald Reuel Tolkien rođen je 3. siječnja 1892. godine u Južnoafričkoj Republici. Rođen je u engleskoj obitelji koja je migrirala u gradić Bloemfontein nakon što je u Engleskoj propao bankarski posao Johnovog oca Arthura. Dvije godine kasnije rodio se Ronaldov brat Hilary Arthur Reuel.
“Na nama je da odlučimo što ćemo učiniti s vremenom koje nam je dano.”
Većina ga je poznavala pod imenom Ronald. Kasnije je postao poznat pod nadimkom Tollers ili J.R.R.T.
1900. godine Ronald se upisao u osnovnu školu, a to je značilo da se cijela njegova mala obitelj mora preseliti u grad, jer se Sarehole nalazio daleko od grada. Nekoliko godina kasnije dobio je stipendiju koja mu je uvelike olakšala školovanje. Bio je izvrstan učenik, koji je gajio simpatije prema srednjevjekovnom engleskom.
“Pametni govore samo o onome što znaju.”
1904. godine, njegova je majka pala u dijabetičku komu iz koje se nikada nije probudila. Ronald i Hilary ostali su siročad te su poslani da žive kod tete Beatrice, no, zapravo ih je odgojio svećenik Francis u kojem su pronašli utjehu i roditeljsku ljubav. nakon nekoliko godina, otac Francis je napokon shvatio da dječaci nisu sretni kod svoje tete te im je pronašao udomiteljsku obitelj. Tamo se Roland ubrzo zaljubio u Edith Bratt, tri godine stariju djevojku koja je živjela u istoj kući i bila bez roditelja, Baš kao i Ronald.
“Ne sjaje sve stvari od zlata napravljene, Niti je svaki lutalica izgubio stazu.”
Nakon pokazanog zanimanja za grčki i latinski, Ronald je odlučio upisati studij engleskog jezika na Oxfordu, što mu je i uspjelo 1910. godine. Uskoro je odlučio specijalizirati germansku književnost i komparativnu filologiju. Uz sastanke T.C.B.S.-a, kluba prijatelja i ljubitelja jezika čiji su članovi bili Ronald, Christopher Wiseman, R.Q. Gilson i G.B. Smith, brzo mu je prolazilo vrijeme. Diplomirao je 1915. godine.
“Hrabrost se može naći na neočekivanim mjestima.”
Nakon studija bio je prisiljen priključiti se engleskoj vojsci u 1. svjetskom ratu. Nakon kratkog vremena, imenovan je bataljunskim časnikom za signaliziranje. Tih se dana Ronald napokon oženio dugogodišnjom djevojkom Edith, koju je nažalost morao napustiti kratko nakon vjenčanja kako bi prisustvovao ratu u Francuskoj. Ronald se uskoro vratio kući, oboljevši od rovovske groznice te je uskoro saznao kako je njegov prijatelj i suborac G.B.Smith poginuo. Smithove posljednje riječi Ronaldu bile su: “Reci ono što sam ja pokušavao reći, dugo nakon što više nisam tu da to kažem.” Ove riječi pružile su Rolandu potrebnu motivaciju za stvaranje vlastite mitologije.
Počeo je pisati kratke pripovijetke koje su nakon njegove smrti ušle u poznatu zbirku zvanu Silmarillion, a počeo je ponovno stvarati i vlastiti jezik, ovoga puta mnogo kompleksniji. Nazvao ga je Quenya, a sadržavao je elemente finskog. Iz njega je kasnije izrodio Sindarin.
“Kraći put nije uvijek i najbrži.”
Otprilike 1920-ih Ronaldu se javila ideja o Hobitu. Smislio je priču, no nije imao hrabrosti pokazati ju javnosti. Nakon spleta slučajnih događaja, rukopis je došao do izdavačke kuće Allen&Unwin, koja je objavila Hobita 21. rujna 1937. godine. Prvo je izdanje rasprodano u kratkom roku te se iznenada proširilo van Engleske, ali i kontinenta.
Publika je bila oduševljena i nezasitna. Ronald se dao u stvaranje nastavka priče o hobitu. Tako je nastao Gospodar prstenova. Tolkien je na knjizi radio gotovo deset godina, radeći brojne preinake i neprestano nadopunjavajući priču i dodavajući nove likove. Priča je postala mračnija i više se nikako nije mogla nazvati knjigom za djecu. No, javili su se veliki problemi s izdavačima. Knjigu nitko nije želio tiskati jer je bila predugačka. Sadržavala je blizu pola milijuna riječi, a Tolkien nije dozvoljavao da se ‘razbije’ na nekoliko dijelova.
“Često se u lažima krije istina.”
Nakon dugogodišnjeg navlačenja s izdavačkim tvrtkama, Allen&Unwin je postao jedini kandidat za tiskanje. Odlučeno je da se radnja mora podijeliti na tri dijela. U dogovoru s Ronaldom dani su nazivi pojedinom dijelu, iako se Povratak kralja Rolandu nikada nije sviđao jer je odavao završetak priče. Knjiga je napokon ugledala svjetlo u ljeto 1954. godine.
U roku od 10 tjedana, na policama knjižara više se nije mogao pronaći niti jedan primjerak prvog dijela trilogije. Ostali nastavci pojavili su se u razmaku od godine dana, tako je posljednji nastavak objavljen 20. listopada 1955. Cijela je trilogija dobila iznenađujuće dobre kritike, uz pokoju lošu.
“Neka se ne zariče da će hodati po tami onaj koji nije vidio noć kako pada.”
Već tada Tolkienu su se nudile brojne filmske adaptacije, no autor bi ih sve redom odbio nakon što bi pročitao scenarij.
U svijetu su se pojavili milijuni fanova, naročito studenata kojima je ‘LOTR’ postao ideologija. Obitelj Tolkien svakim je danom bila opsjedana pomahnitalim obožavateljima i zatrpana pismima i darovima.
“Oči koje znaju za čim treba tragati mogu otkriti znake.”
Nakon nekog vremena, bračni se par odlučio preseliti u Bournemouth, gradić na engleskoj obali, s namjerom da tamo provedu zajedničku starost. Edith je uživala često priređujući zabave, a Ronald je nastavio rad na Silmarillionu.
No, njegova voljena Edith se razboljela te umrla 29. studenog 1971. Ronald je bio uništen. Više nije bilo osobe s kojom je proveo u suživotu više od 60 godina.
“Ima stvari koje je bolje zepočeti nego odustati od njih, iako mogu loše završiti.”
Nadugo zatim, Ronald je završio u bolnici zbog puknuća čira na želucu. Nastupila je infekcija te je postalo jasno da se Tolkienovo stanje pogoršava. Predao se nakon nekoliko dana teške borbe, 2. rujna 1973. u 82. godini života.
izvor: bljesak.info
