Izvor: tportal.hr

Autor: tportal.hr/Guardian

U godini na izmaku podsjetimo se slavnih pisaca koji su preminuli te njihovih stavova o pisanju, životu, smrti i odnosima.

Chinua Achebe, Iain Banks, Seamus Heaney, Elmore Leonard i Doris Lessing u citatima.

Chinua Achebe, 82
O Nigeriji: Ne hvalim svoj narod, ja sam njegov najveći kritičar.
O književnosti: Maštovita literatura, ne zarobljava već oslobađa um. Njezina istina nisu kanoni ortodoksne literature ili iracionalnost predrasuda i praznovjerja. Počinje kao avantura i put samospoznaje, a završava nakon pronalaska mudrosti i ljudskosti.
O odrastanju: Znao sam od najranijeg djetinjstva da obožavam priče, prvo one koje sam slušao kod kuće, od majke, starije sestre, segmente konverzacija koje sam načuo prisluškujući razgovore gostiju mojeg oca. Onda sam odrastao i počeo čitati o avanturama u kojima nisam odmah shvaćao da bih trebao biti na strani divljaka koje su susreli ‘dobri, dragi’ bijelci. Instinktivno sam zauzeo stranu bijelaca. Oni su bili divni, briljantni! Inteligentni. Ostali su bili glupi i ružni. Tako sam se upoznao s opasnošću izostanka vlastitih priča. I odlučio da moram postati pisac.
O pisanju: Pisanje je za mene poput služenja zatvorske kazne. Znate da ste zbog toga zatvoreni, koliko god vremena bilo potrebno. Tako da je to istodobno zadovoljstvo, ali i težak posao. Dan kada ostanem samo pisac, prestajem s pisanjem.
O ženama: Uloga žena u mojoj tradicionalnoj kulturi – da se ne miješaju u politiku sve dok muškarci ne unište zemlju do te mjere da se društvo ne može više kretati naprijed, onda će nastupiti njihovo vrijeme.
O kritičarima: Mnogi kritičari se žale na ubacivanje nigerijsko-engleskih riječi u mojim djelima. Kažu da je to frustrirajuće. A ja im kažem da idu kvragu! To su originalne priče, onakve kakve sam ih dobio. Ako se ne želite malo potruditi, koliko su se moji sunarodnjaci potrudili da razumiju Europljane i ostatak svijeta, ako niste spremni na taj mali korak, onda se ostavite mojih knjiga!

Iain Banks, 59
O svom zadnjem romanu ‘The Quarry’: Da sam znao da će mi to biti zadnja knjiga, bio bih razočaran što odlazim s relativno slabijim djelom, dok recimo ‘Transition’, luda kombinacija fantasyja, SF-a i pomaknute stvarnosti, to bi bila prava knjiga za oproštaj.
O pisanju: Problem s pisanjem fikcije je taj da mora imati smisla, dok stvarnost ne mora. To je vrlo iritantno i opterećujuće za nas pisce. Većinu vremena jednostavno odlučujete koliko daleko možete ići putem male vjerojatnosti i usto zadržati napetost i uvjerljivost kod čitatelja.
O pisanju SF-a: Ako želite pisati ono što je prijatelj jednog mog prijatelja nazvao ‘izmišljenim svemirskim sranjem’, i ako želite tome pridodati istinitost, to znači da će ponekad neki od užasnih likova preživjeti, a zbog dodatnog održavanja opasnosti, posebno u romanima o budućnosti, dobri ljudi moraju umrijeti. Ponekad.
O smrtnosti: Razumijem da se ljudi žele osjećati posebnima i važnima, ali takva opsjednutost samim sobom čini mi se patetičnom. Nemogućnost da se prihvati da smo samo nakupina stanica, inteligentna do određene mjere, sposobna osjećati emocije do određene mjere, na ovom malom kamenčiću koji kruži oko ne baš toliko posebnog sunca i uz toliko različitih teorija o višestrukim dimenzijama… Zbilja, nije riječ o meni ili nama.

Seamus Heaney, 74
O inspiraciji: Najneočekivanija i čudesna stvar bio je ulazak poezije u moj život.
O pisanju: Dar pisanja je zaborav, mogućnost da se iznova uranja u skriveni život i dobije neočekivan osjećaj snage, mogućnost da se stalno bude u pokretu, da se izađe iz sebe.
O poeziji: Uvijek sam razmišljao o pjesmama kao stepenicama u osjećanju sebstva. Svako toliko napišete pjesmu koja vam da osjećaj samopoštovanja i učvrsti vam tijek izvan klasičnih strujanja. U isto vrijeme, morate preći na sljedeću stepenicu jer struja i dalje nosi. Izazov za pisca, pišući knjigu za knjigom, osiguravanje je i pronalaženje sljedeće stepenice koja će ga odvesti više.
O dobitku Nobelove nagrade: Jednom u životu dopustio sam si luksuz hodanja po oblacima.
O starenju: Problem sa starenjem je taj što postajemo sve svjesniji sebe. Istodobno, moramo sami sebe iznenađivati, a više ne postoji način da to učinimo pa smo u nezgodnoj situaciji. Ili smo opsjednuti ili iznenađeni. Ne postoji sredina.
O smrtnosti: Bez obzira na to kakav se tip sekularizacije pojavi, postoji ogroman niz koordinata uspostavljen za svijest od samog početka, osjećaj vanjskog blještavog ruba koji pokazuje da je sve oduvijek postojalo u našoj imaginaciji. Možda to objašnjava što se događa kad duša odleti, a krov nestane i izloženi smo vječnosti koja se ukazuje nakon smrti naših roditelja.

Elmore Leonard, 87
O pisanju vesterna: Htio sam odmah zaraditi pisanjem i izabrao sam vesterne zbog tržišta.
O pisanju krimića: Kad je čitanje vesterna potisnulo gledanje televizije, prebacio sam se na pisanje krimića jer su postali vrlo komercijalan žanr, ali budući da nisam izašao iz ‘škole’ Dashiella Hammeta ili Raymonda Chandlera, morao sam osmisliti drugačiji pristup pisanju krimića, u kojem sam naglasak stavio na likove, a ne na radnju.
O likovima: Moji likovi moraju pričati ili su izvan igre. Imaju audiciju u prvim scenama. Ako ne propričaju, malo ih instruiram ili jednostavno – izbacim.
O zapletu priče: Ne brinem se oko radnje, možete smisliti zaplet u pet minuta.
O literarnim utjecajima: Počeo sam s Hemingwayom kad sam učio pisati. Sve dok nisam shvatio da Hemingway nema smisla za humor. Nikad nema duhovitih dijelova u pričama.
O religiji: Odgojen sam kao katolik, iako se više ne zamaram s primanjem sakramenata. No važno mi je da svako jutro, prije ustajanja iz kreveta, prođem kroz tu malu torturu razmišljanja o smislu i mojoj svrsi postojanja.
O odvikavanju od alkohola: Nikad se nisam oslanjao na alkohol u pisanju. Pa sam se uspio odviknuti. Pisanje se definitivno popravilo nakon toga: počeo sam se buditi bistre glave.
O budućim piscima: Toliko ljudi govori da se jako želi baviti pisanjem. ‘Umirem od želje da pišem’, često čujem. Ako je tako, ako već umiru od te želje, zašto jednostavno ne pišu? Ako ne pišete, sigurno ne umirete od želje za pisanjem.

Doris Lessing, 94
O muškarcima i ženama: Muškarci su nemirni, avanturistički raspoloženi. Žene su konzervativne – bez obzira što trenutačna ideologija govori. Naravno da su muškarci i žene drugačiji. Ne možete pobjeći od činjenice da žene oblikuju prvih pet godina vašeg života, sviđalo vam se to ili ne. Meni se ta činjenica ne sviđa naročito.
O braku: To nije bio jedan od mojih talenata.
O majčinstvu: Ne postoji gora vrsta dosade od dosade inteligentne žene koja provodi cijeli dan s jako malim djetetom.
O ostavljanju svoje djece u Africi kad je emigrirala u Englesku 1949: Iako je to bilo grozno napraviti, ujedno je bila i ispravna stvar.
O feminizmu: Nisam zainteresirana za titulu ikone feminizma. Ako ste žena i imate svoje mišljenje, morat ćete ga napisati, inače ne pišete o vremenu u kojem živite. Ono što ne podnosim u feminističkoj revoluciji je to što je proizvela najumišljenije i najnekritičnije ljude na svijetu. Užasni su.
O svom nasljedstvu: Upoznala sam djevojke koje su mi rekle: ‘Moja mama i baka preporučile su mi da pročitam vaše knjige.’ To je zbilja nešto, zar ne.