Noćas neću doći kući.

Računi će ostati

neplaćeni i

zaboravljeni kišobran

još dugo će se

sušiti u kafani.

Bude to.

Da padne prvi snijeg i

da se neko

ne vrati kući.

Neka te to nimalo

ne čudi i ne rastužuje.

Toliko puta sam se

vratio.

Uvijek rano ujutro

i bez kišobrana.

Ljutila bi se,

ponekad plakala

i kuhala kafu,

da se otrijeznim.

Noćas neću doći.

Prvi tramvaj će

obići krug bez mene,

snijeg će se otopiti

i kafu ćeš piti

sama.

U kafani ću ostaviti

prevelik bakšiš i kišobran,

negdje usput

zamirisaće pečeno kestenje i

ostaću zagrljen s nekom vrbom.

Neka te to nimalo

ne čudi i ne rastužuje.

Bude to.

Da padne prvi snijeg

i da računi ostanu

neplaćeni.

Rođen sam 1982. godine u Sarajevu gdje završavam osnovnu školu i gimnaziju. Trenutno sam apsolvent na odsjeku za bosanski jezik i književnosti naroda BiH na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Amaterski se bavim glumom i režijom. Pjesme sam počeo pisati još kao dijete, u ratu, i nikad se nisam uspio riješiti tog isprepadanog djeteta, ni u poeziji, ni inače. Objavljiv'o sam u „Rukopisima 33“, zatim u „Znaku“ i „Svesci“. S poezijom sam, također, učestvovao na Aprilskim susretima u SKC u Beogradu 2011. godine.