“Opljačkani sarkofag” nije knjižica pjesmuljaka, naprotiv, na ovakvim knjigama mnogi pjesnici temelje svoju književnu egzistenciju. Delić progovara zamašno, obuhvatno, po vremenskoj vertikali, i horizontali, progovara cijelim ljudskim iskustvom, svojom ne malom lektirom, kojom se, još kako, zna i poigrati, potom, sasvim estetski relevantno, ironizirati. Dakle, ovaj književnik, ponad svih svojih tema i temica stavlja znak pitanja, razgovara, sad tvrdo, sad lirski, sa datim mu vremenom, govori – znači – jedna ljudska sveukupnost. Cijela knjiga nije sačinjena od povremenih lijepih pjesama, niti se na mikroplanu ističu neki lijepi stihovi, ni atraktivne sintagme, a ni leksika kojom bi se htjelo nadoknaditi štogod od lirskog nedostatka, naprotiv: rukopis je tako ujednačene vrijednosti iza koje jasno osjećamo čovjeka kojem je još kako i stalo i važno da govori, i, on to čini jasno, beskompromisno, samouvjereno ponekad, pa rukopis djeluje kao jasno i temeljno “odsvirana” mladost, uključujući tu i iskustvo rata za BiH. Ali to tek treba vidjeti: tu će se pomiješati svjetovi: “Izbjeglice”, a tik uz njih “Noć karnevala u Riu”.

 Iz recenzije

Alija H. Dubočanin

Opljackani sarkofag_Dinko_Delic