Zapravo, u oba područja, ovo je ozbiljna poezija, jedan novi pjesnički glas u našoj savremenoj bosanskohercegovačkoj pjesničkoj produkciji. Ti, i drugi razlozi razlozi opredjeljuju me da izdavaču preporučim ovu knjigu za štampanje.

Prof. dr. Džemaludin Latić, Sarajevo, 20. maj 2010.

O Autorici:

Alisa Maličević rođena je 1976. godine u Rankovićima, općina Novi Travnik. Osnovno i srednje obrazovanje završila je u Novom Travniku gdje je i živjela do 1992. godine. Svoju prvu zbirku poezije objavila je 2003. god. u izdavaštvu BZK ”Preporod” Novi Travnik pod nazivom ”Provincijalka”. Ovo je njezina druga zbirka poezije. Trenutna adresa stanovanja je u Trenici, općina Novi Travnik, a najviše vremena provodi boraveći kao podstanar u Butmiru, općina Ilidža.

Izbor iz zbirke:

NA DJELU

Plovim u vodama slanim od suza
nenaviknuta na plimu i oseku.
neiskusna, kao riba kad udicu trza.
Tuge mreže previše guste
udice suviše oštre
šta uraditi da me puste ?
Možda, životu ispuniti želju,
do kraja priče ostati zlatna
i pokazati se na djelu.

GENI

Mucam i gutam slova
topi se snijeg sa krova
na nišanu sam, željnih lova
lovaca nesalomljivog kova.
Klecaju koljena
rana presoljena
da mi je vidjeti im oči
i pogled koji koči,
kobnu brzinu mašte
dok želja tvrdoglavo raste
naređuju unutar kaste
niko bez njih ne odraste.
Boriti se protiv njih
gubljenje je vremena
oni su u nama s namjerom
posijana sjemena.
Došlo vrijeme žetve
nekom blagoslova, nekom kletve
jednima popuštaju, drugima se svete
a meni često ovako prijete.

PROŽDRLJIVE ŽELJE

Puhnute svijeće, načeta torta
jedna za drugom u nizu
želje proždrljivo grizu
krupne zalogaje života.
Komad po komad
progutaju sve
u nestašici ostvarenja
počnu gutati strpljenje.
Ni gladne ni site
ni žedne, ni napite
ni vidljive, ni skrivene
jurišaju na mene.

STAMPEDO

Nadošle misli
plaši me poplava
izlit’ će se iz korita
brzinom hiljadu kopita.
Stampedo neotkrivenih daljina
potmulo tutnji iz najdubljih dubina
u mahu njegove brzine
možda je vrijeme da rog svirne.
Tad ću saznati kako se budi
kako se pošteno sudi
a ne za sve kriviti snove
i podnositi žalbe nove.

SA POLA PUTA VRATILA SE ZIMA

Vratila se bijela zima
kao da je nešto zaboravila
možda, otkinuti list kalendara
sa nakićenim pahuljama u oblacima.
Odlazak na kratko odgodila
vraćajući se s pola puta
gorko zajecala, zafijukala
kao da se obrukala.
Sa njom ja bih pošla
tim putem da istopim se
sa zemljom pomiješam se
po polju da niknem kao cvijeće.
Da me beru, poklanjaju
da me gaze šumske zvijeri
da me kosci kose
da sa mnom djevojke prose.
I na groblje nek me nose
nek me gaze noge, obuvene ili bose
samo da više ne čekam ljubav života
čekati je tako dugo postaje sramota.