Dženis Šaćirović rođen je 1989. godine u Beogradu. Diplomirao je na Pravnom fakultetu – odsjek za kriminalistiku, Univerziteta u Novom Pazaru. U periodu 2-17. juli 2011. godine boravio na Trakijskom univerzitetu u turskom gradu Edirne, u okviru pohađanja ljetnje škole turskog jezika. Objavljivao je kolumne i eseje u magazinima i na portalima u regionu. Piše poeziju i prozu.
BORBA ZA BOLJE DANE…
Borba za bolje dane do kojih doći neće
Na jezivom groblju crvenog neba
Jednoj prokletoj duši pale se svijeće
Bolesnom umu kome spokoj ne treba
Pod zemljom crna rijeka teče
Mistični snovi plove ka moru
Starog mornara odnosi veče
Proći će godine dok dočeka zoru
Istina stara je ostala sama
Na dnu dna sada laž stanuje
Slijepcu je vječno propisana tama
Na nebu galeba let caruje
Ko ratnik u prsa kopljem pogođen
Koji bi bar na koljena stao
Nikada neće biti oslobođen
A samo je kriv što nije znao
POZIV
Telefonski poziv, zvoni omiljena melodija,
glas zaborava,
budan ga se ne bih sjetio.
Nevjerica na licu,
mile riječi kojih sam se odrekao,
sada ih ponovo čujem.
Topli zagrljaj starih znanaca na pomolu,
poziv na sastanak,
uzbuđenje u duši.
PROŠLOST
Prošlost je jedna laž,
pamćenju nema povratka,
čak i luda,
i najupornija ljubav je samo prolazna istina.
Vrijeme uvijek pokaže svoje,
od njega boljeg pedagoga nema,
čak i jaka,
i najljepša sjećanja vrijemenom postaju prašina.
POSLE KRAJA
A kada stignemo na mjesto na koje smo krenuli…
Zar sretni biti nećemo?
Svaki korak blaga vrijedan do cilja, ide u zaborav onog trenutka kada do njega stignemo.
Jer na kraju, kao i na početku…
nijesmo svjesni što zapravo želimo…
KOLIKO KOŠTA?
“Koliko košta?” upita me stari prijatelj,
mornar koji zna kako je kada brod u magli zaluta,
“Skupo” ogovorih ja,
ti još i ploviš svojim brodom,
a ja na svojoj palubi već odavno nisam,
Na sred okeana sam plutam,
čekajući zalutale brodove da me primjete i spase,
da barem neki čamac prođe,
da se ukrcam do obale, pa bih sve ispočetka.
Još me služi glas, viknuću!
ali to ne želim,
ja znam da plivam,
ali daleki je put kojim sam ovdje došao da bih se brzo vratio,
Tješim se, a morska struja?
tamo gdje sam ja, ona je najjača,
Ja još uvijek sanjam svoj brod i pitam se,
da li neko drugi upravlja mojim kormilom… ?
da li su na njemu još otisci mojih znojavih dlanova,
da li je stabilan kao u mojim rukama…
Reći ću ti sve, prijatelju moj…
sanjao sam, ili budan zazmišljao,
vidio sam njen lik, njene godine,
nekome sam tada u snu,
ili dok sam budan zazmišljao, rekao,
pričao mu baš o ovome što ću tebi sad,
ali ne sjećam se da li si to bio zaista ti, prijatelju moj…
