0

Veljko Bosnić – poezija

Snovi
Prazni bez koraka
Smjeha
U noći

Na uskoj stazi do kuće
Ispraćaju ga crveni cvjetovi
Zvjezde hladne
Okvir trajanja
Novih pokušaja

Prazni snovi
Uskog kruga
Plitkom vodom
Iskosa
Zjape

Beskrajno daleke
Su tvoje ruke
I dlan običnog
Već vidjenog dana

 

SKORO SVAKI PUT

Postoji jedno posebno mjsto
Krečom snova pokriveno
Tajno

Kada ćeš moći da kreneš
Okreneš ovaj krug ponovo
Istim kolutom smrti
Igrati se kao nekad

Bolim me  pokret
Grač tvog
Lica ujutro
Skoro svaki put

Mogu te zaustaviti
Ugnječiti o dlanove
Putnice
Lutalice

Sigurno
Skoro svaki put

VILA

Vila prolazai pored
Uskog puta vodenice
Napuštene klupe
Zenice oka tvog

Maslačak
Stidan ne oprašta joj

Rasplela je svoje kose
Zlatom utkane
Sjajem obasjava mrak
Dan izoštrava
Posve

Maslačak
Crven zaljubljen  traje
Stenje

Čobani umorni
Otvorenih očiju plove
Nebskim mirom

Maslačak
Stidan
Ko da mu vjeruje

KIŠA SVU NOĆ

Na staklenim nogama
Šeta se tvojim
Strpljenjem

Na vlažnoj zavjesi
Snova
Klizi dugo
Dobuje po sobi
Probada mačem
Oštrim
Hladnim

U pozlaćenom
Tvom
Ogledalu
Šara tragove koje
Lako mogu da pročitam
Osjetim za
Kraj

OPORUKA Prva

Skončavamo vedra pogleda
U kavezima od magle
Vjetra
Ispod sunčevog sjaja
Naša sjenka
Pere noge
Umorna

Na prozorima se ljepi
Iskra dana
Preskačemo doručak
Zamišljeni za stolom

Čuvaće nas patnja
Ljubomora koja narasta
Lomi sve
Tanke brane i pokušaje
Pomirenja

Tukli su nas
Misli teži od ičega
Narasli iz nas
Za nas

Skončavamo
Ljubomora iza nas smije se

Veljko Bosnić, rodjen 1956 g u Drvaru, BiH. Profesor sociologije i radi u Svilajncu. Pišem i poeziju i prozu.

Objavljeno u: Poezija&Proza

Spremi

Komentariši

Submit Comment
© 2152 Književnost.org.  | SitemapVideo Sitemap  |