Šima Majić dobitnica je ovogodišnje nagrade „Zdravko Pucak“ koju dodjeljuje Matica hrvatska. Pjesnička nagrada “Zdravko Pucak” ustanovljena je 1995. godine odlukom Gradskog vijeća kao izraz trajnog sjećanja na mladog i tragično preminulog karlovačkog pjesnika, s ciljem poticanja mladih ljudi do trideset godina na pjesničko stvaralaštvo. Na ovogodišnji natječaj je pristiglo dvadeset i šest rukopisa, od kojih su dva (Šima Majić i Luka Tripalo) ravnopravno nagrađena diplomom, plaketom i tiskanjem zbirke.
Šima Majić rođena je 6. 5. 1992. u Imotskom. Gimnaziju Marka Marulića završila je u Tomislavgradu. Trenutno je studentica treće godine hrvatskog jezika i književnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru. Čitanjem poezije sudjelovala je na programima književnih manifestacija kao što su Humski dani poezije, Dani Književnoga kluba Mostar i Vlastita soba, a volonterskim radom sudjelovala je i na kulturnoj manifestaciji Mostarsko proljeće – Dani Matice hrvatske. Pjesme su joj objavljivane u časopisima „Osvit“ i „Motrišta“ te listovima „Novi Marul“, „Naša ognjišta“ i „Fenix“.
Znati je manje (nego) voljeti
Spiritualno anemične djevojčice
koje psuju
danas su (izg)ubile pticu
iz susjednog galaktičkog jata;
osim što me žena pretilog duha
ustima punim hrane
redovito nadglasa
dok čitam liriku,
mada slovima u slivniku
opravdava i moje najpatetičnije šutnje.
Znanje je majka ponavljanja
čije me lice prekida
dok sprežem glagol voljeti
kroz sve zvijezde.
Dermatološka varka
Čežnja može biti i dermatološko
testiranje šutnje kućanskih aparata
i sluha tvojih blago depresivnih prstiju.
Možeš li me čuti kako
uzgajam snove
o sjevernim životinjama
pri sobnoj temperaturi
i zadnjim atomom čuđenja u svijetu
odolijevam zdravlju očiju?
Kratkorukost za čežnju
Tko je jutros bolnije od mene
popio kavu iz šalice
koju mi je namjenio
rasplakavši se
u trenu kad je Bog imao
najviše smisla za humor
On ima vrt šipaka zaraženih
mojom kratkorukošću za čežnju
pokoženu zajedničkim stropom
koji nam se u najzvjezdanijim
noćima urušava po čelu
On je u našem monološki
raspoloženom voćnjaku
kolekcionar mojih rijetkih dijaloga
s nepismenim kukcima koji mi se
iz njegovog džepnog sanovnika
ironično nadviruju nad kolijevku
i lome si autoimune udove
da bih ujutro imala za čim plakati
