Mnogi se žale da su riječi mudraca uvijek samo parabole i da se u svakodnevnom životu ne mogu upotrijebiti, a mi imamo samo taj jedini život. Kad mudrac kaže: „Pređi preko”, on ne misli da treba preći na drugu stranu, što bi se ipak još i moglo postići kad bi rezultat bio vrijedan pređenog puta, nego misli na neko legendarno Preko, na nešto što ne poznajemo, što ni on ne može pobliže da opiše i što nam, prema tome, ovdje ne može biti ni od kakve pomoći. Sve te parabole žele, zapravo, reći samo to da je nepojmljivo nepojmljivo – a to smo znali. Ono, međutim, sa čim se svakoga dana mučimo, nešto je sasvim drugo.

Na to će jedan reći: „Zašto se branite? Kad biste slušali parabole i postupali kako one kažu, i sami biste postali parabole, pa se već samim tim oslobodili svakodnevnih muka”.

Drugi reče: „Kladim se da je i to parabola”.

Prvi reče: „Dobio si”.

Drugi reče: „Ali, na žalost, samo u paraboli”.

Prvi reče: „Ne, u stvarnosti; u paraboli si izgubio”.