Bez mene

vata utupljena
pod strehom mesingana žega
ucvrljeni prsti danonoćnih nada bez prisustva čemera
samo tupe kapi budućeg vremena
i ovaj cvijet je dočekan nakon zasjede
jer um je pritisnut kvadratom roza industrijske boje koja me ne inspiriše

i ovo ovdje je priroda
stanje bezuzdisajnog režima
u kotulu ću da se obućem da mi vjetar isprobija satkana vlakna
da prodišemo odjeća i ja
jer industrija me nezrelo napreže
Posao mi se slijepimiški lijepi na gvozdene store
čekam tebe da hodimo niz pruge
filozofija se ionako piše bez mene

Recept

između ostalog nešto ljeta je ostalo u teglama
i par zrnevlja bibera da se lakše omirišu zimska jutra i kasna oktobarska kiša
ovo ovdje je pogled prosijanih dana prije nego će se dogoditi svakodnevnica
i uzak dar dimova
a više kovitlanja gustoće kroz odžake
o mirise uglja zapetljat će se strujne žice
i nešto sitnih ptičijih očiju slijetat će na balkone i suhonje grane bez pirjana u želucima
kako sve neveselo se sije kad nastupa ljudska hladnoća noći
i sunce kad se isteže i ispruža u pjenastim oblacima crne kafe bez šećera
i malo tuge koja se iskašljava kao dlaka s jezika
ili naposljetku shvatiš da se dlaka ne može ispljunuti
gutaš je ko knedlu od samog tijesta
tako se ide budućem vremešnom danu i mraku
zima je teška i ljuta od bibera
i napuhana od graha u valovima enzima iz gušterače
ovo sam vam rekla da spravite bilo šta za zimnicu
ili ako ništa nađite što veću teglu, ostavite je da stoji na balkonu ili u bašči, nek se naupija sunca i treptaja prirode
nek imate za zimu

nepostojanje

otpuhni kakvu tamnu boju jer uboj je neprikosnoven

i zasnovan na suncu koje se krijepi kišnim oblacima
u našem jeziku postoje slova koja nemaju svrhu a jezik se snuje i moćan je
i ubire uboje
neko ti ništa ne spominje u slovima jer ostao je da spomenuje
uboji u kostima od riječi kojima se ne predaje
oko celofana sam se rastopila
malo riječi mi izmiče iz vida
o kako se prosto rasplamsava ovo punašno nepostojanje
i svakim danom se kidaju kartice i poništavaju udarcem štambilja
koji očitava broj dana i ko zna kojeg mjeseca
i koliko je netačnih sati na svijetu
ne mozeš zagrliti dunjaluk jer u svakom ćošku zemlje drugi položaj sunca
se truni
nepostojanje svakim danom ima veći korak
možete mi reći koji skup slova da obrišem
jer od nepostojanja glava mi buja
širim ruke u most

koštunjavi dah

buka
nadmračna staza i bol skopčana u grlu
kad uteknu jazbinški barbari
prospu se u kazaljke
svakim otkucajem
pljunu crne tinte
tetetoviraju bremenske lađe koje se nose umjesto kape
sad
izbjegličkom rukom pokupljena hrana
zaustavim se kad zauste pravda
smorilačka politika je od prošlog datuma
crvenica je zemlja k'o i listopad nad travom
ispod su gitarske žice
gatarske muke
ispod su duše nezaspale
flamenko se izvrće

huškaju huk na mene

raspalo se na tri polja i nešto sitnih stručaka vode ovo malo pirjana
oroženih tvorbi se oslobodimo kad liježemo podno kreveta
plodnog njima
nogma bježanijama
zmijsko tijelo šaramo
mozgovima pruge otvaramo otrovima
punđa na vrhu jastuka
baš tu gdje spuštamo glavu da nas đavolje ralje gutaju dok spimo
napuklim staklima se obmotavamo
u projektu smo klarineta, čujete li ovdje zvuk poezije jesenjim alkoholom natopljenu
za drugove palpaciju koristimo suviše površno
pognemo glavu poput hiljadu visibaba kad u augustu saznamo da se za tristo šezdeset stepeni zemlja zdemetila
skelet mog tijela služi učenju antropologije
također, da se popuni jedna prostorija gdje se jadovno usavršavaju fakultativna znanja obligatorna gubilišta
vjera i nauka razvuku se u ništavnu pobunu dima
ja mrziti ne znam
ali mrzim vašu ravnodušnost zato što ne podnosite moju bježaniju
nek vas zmije otrovima zapljusnu

Ajla Ramić je rođena 1993. godine u Mostaru. Ovo su njene prve objavljene pjesme.