Na prvom DADAntiju u novoj sezoni održana je u Splitu u klubu galeriji Ghetto promocija prve zbirke gay pjesama u Hrvatskoj Velimira Foretića Delonova – ‘Bio si moj jedini san’.

Udruga DADAnti je ujedno i izdavač ove zbirke koja je deveta po redu u njihovoj ediciji. Uskoro im izlaze još dvije knjige; splitskoga punkera i pjesnika Karla B. Nowacka ‘Zaborav hladne klime’, također zbirka pjesama i roman dopredsjednika udruge Željka Barišića ‘Svirači rumene kadulje’, a koji  tematizira neka do sada neobrađena područja suvremenog života, od svijeta borilačkih vještina do investicijskog i građevinskog kriminala i to iz antiherojske perspektive rastrzanog muškarca na pragu krize srednjih godina.
Foretićevu zbirku ‘Bio si moj jedini san’ je predstavio Željko Barišić, urednik u DADAntiju i koji ju je zajedno s autorom temeljito raščlanio.

Evo što je, međuostalim, rečeno;

Foretićeva poezija ujedno je i njegov dnevnik. Svaka pjesma je ostihotvoreni događaj koji mu je bio važan iz nekog razloga.

Pjesme su najčešće ljubavnog, odnosno erotskog sadržaja, a najfrekventniji su elementi čežnja, nostalgija i strah. Autor ispoljava nepatvoreni lirični refleks lišen naslaga pročitanog što nas vraća u ona bazična poetska nagnuća koja počesto ostaju zagubljena. Složit ćete se da poezija u konačnici mora biti takva. Pjesme su upućene Njemu koji se u tom traženju, u tom ljubavno seksualnom masakru stalno gubi, stalno izmigoljava ili ga pak draži i oni nikako da se sretnu na ljubavnom Olimpu.

Kulisa ove zbirke je cjelokupno društveno stanje, te u cijeloj strci oko gay problematike nigdje ni slova kakva je zapravo njihova ljubav. Novum je ‘iz prve ruke’ vidjeti što tu proskribiranu društvenu skupinu najviše tišti.

Mjesta na kojima se događaju zabranjene strasti su; Pariz, Zagreb, Split, otoci i to je još nomadska ljubav koja će valjda jednom pronaći svoju mirnu luku. Dok je čitamo navijamo da se to nikada ne dogodi; osjećamo da će nestati čarolije.

Čežnja je to za nesretnom i neuzvraćenom ljubavi. Vrijeme i daljina čine svoje i ta se distanca stalno provlači. Plus prolaznost što čini jedan sveukupan osjećaj beznađa. Elektricitet susreta dodatno se pojačava kod naglih prekida tih ponajčešće brzih (i površnih) veza. To još osnažuje atmosferu. Kao da nije već dovoljno jebačka.

A što se tiče samog događaja u DADAntiju kažu; peder je svatko onaj tko nije došao na promociju!

Donosimo i nekoliko Foretićevih pjesama;

ON MI GA NABIJA

On me gleda,
gledam i ja njega,
on mi prilazi
ja širim ruke,
on mi šaptom kaže
ja pristajem.

On se skida
ja se skidam,
on me napaljuje
ja njega napaljujem.

Bacamo se na krevet
goli
bez srama pred
anđelima i đavlima.

On me ljubi po vratu
ja ljubim njegov
uznojen nos,
mazim ga po prsima
dok me on čvrsto
drži za bedra.

Pogledom mi sve govori,
hvatam se za njegov
tvrd kurac
spuštam glavu dolje,
on mi ga nabija
i tu počinje drhtanje.

Okrećem mu leđa
ugodna bol,
drhtaji traju.
On me čvrsto drži za kosu

i nabija
dok moje ruke
prelaze u pandže
grebući od zadovoljostva
plahte pod sobom.

Uznojena tijela
našla su malo spokoja u snovima,
da bi jutrom opet sve ispočetka
davala,

oduzimala,

širila,
prilazila,

mazila,

grebala,
čupala,

ljubila,

drhtala…

ZAGREBAČKO JUTRO

To divno proljetno
zagrebačko jutro
puno iščekivanja
i nedoumice da odem
ili ne odem vlakom
u Split.

Ti sjedio si
za stolom u sobi
a ja sam prilegao
u tvom krevetu.
Glava me je boljela
i osjećao sam
pritisak u prsima što
sad nije onako kao sinoć

kada si me ljubio,
mazio i grlio.
Sada sjediš dva metra
od mene,
a meni se
čini miljama
i tako si hladan.

Zatvorio sam oči,
i želio da me jebeš
da radimo ono što
najbolje znamo
samo da nije ovako.

Daj dođi,
pogledaj me
zadovoljimo se,
znam da to
oba želimo.

Ovo zagrebačko jutro
postade puno sjete,
iščekivanja i umora,
mamurluka od sinoć
s lijepim uspomenama
bez jebačine.

Podnevna zvona
se oglašavaju s
crkve Gospe Lurdske,
a ti i dalje sjediš
u svom naslonjaču
bez da me pogledaš
a kamoli pojebeš.

A sad ajde
dragi moj u
kurac, idem ja sad
u Split,
žaleći što u svom
kurcu nisi imao erekciju,
tu jebenu, kurčevu erekciju.

AJDE DOĐI VEĆ

Prvo bih te ljubio
a zatim bih te
lagano skinuo.

Ljubio bih te
po cijelom tijelu
zatim po njemu.

Onda bi ti ga
pušio,
dok ti bi me po kosi mazio.

Malo bih te tukao
dok ti bi mi ga
lagano gurao.

Ajde dođi već
još bi ti nešto
radio.

OD PUNINE DO PRAZNINE

Mi smo dragi samo

ljubavnici u vinu,

zajedno smo dok

boca je puna,

a kasnije svatko

u svom mamurluku

svoje uspomene iz

sjećanja vadi i drugog srcem ljubi.

A naša tijela samo su

tijela jadna i pijana

bez onih koje volimo,

a naša prisutnost prazna

kao boca vina bačena

pokraj dvaju oborenih tijela.

Ostajemo nas dvoje pijani

i jadni gušiti se u smradu

strasti.

Sutra ćemo opet

ljubiti,

netko od nas dvoje

vino kupiti i

prolaziti od

punine do praznine.

GOSPODINE

Ostavivši srce na ulici
pošao sam očima za vama
gospodine,
da, vi ste me pozvali
a ja sam poslušno
došao vama u naručje.

Trčao sam i
puzao do vas kao
maleno dijete
što s obzirom na
vaše godine sam
i bio.

Svašta ste mi obećavali,
a meni je bilo dovoljno
što napravili ste žrtvu,
ostavili obitelj za večerom i doći
grliti se i maziti
i ono drugo.

Bili ste moja tajna,
cijeli jedan mjesec
živio sam da vas
ugledam.

A onda ste odjednom nestali,
ja čekao sam poruke vaše i
pozive,
a bilo mi je jasno
kako ste došli tako ste i
nestali,

gospodine.

Zeleno je na semaforu
polako si prešao cestu
u susret sam ti dolazio
‘dobra večer’, rekoh
nisi me ni pogledao
već si za koji tren u mraku drvoreda
nestao.

by Barezi