1. Ima pjesnika koji bez užasa primjećuju da ih užas više ne užasava.

2. Zemljofobija. Što je zemljofobija? To je mladodrvena knjiga koja je proždrla svoje marginalije. Juvenilno rečeno. To je antikatastar pjesničkih duša. Gliptoteka sinje odvažnosti. Vjekovječno treperenje. Stakleni gebis trećemilenijskog čopora. Apoteoza kobaltnoplavog zarona (oćut boje po Steinerovoj tipologiji).

Piše; Andrija Crnković

3. Nema sumnje, Škerović ljubuje s kenozoikom – i to nije puka i tvrdo ovjerena romantična egzalzacija, dapače, to je eonična ljubav peractis peragendis. K tome, Slobodan gaji neizmjerno poštovanje prema pticama; jer one hodočaste u prazninu.

4. Zemljofobija? To je vivisekcija kapitalističke preuzetnosti. Golim gorskim zjenama. Bez (neo)marksističke mašinerije. Štoviše, to je politička ekonomija lucidnih snova. Ako mene pitate. Sveudilj žari u kolosalnoj idolatriji marginalne vrijednosti. Protožig! Humor kvantnog naboja. Bijeg je sjajna sadržajnost. Ako mene pitate.

5. Čovječanstvo je slab kozmički argument.

6. Likovi nerijetko iskrsnu. Beziznimno vonjaju na prijezir prema romanesknoj fortifikaciji. To je ta pupkovina astralne bušotine. Iliti, crvotočina. Veleučevnije izmudreno. Međutim, ironija učas dokapitalizira ružu vjetrova, a teslijanski je zor sveprisutan.

7. Kljunobrazde riječi: samotnik, nedodir, vriština, zipka (za Boga), svila i prašina, izmjenično isto, munja, elektron-leptir, ocean, um, Nikola Tesla, glagol, ogledalo, umjetnik (nesklon svjedok nestalog), svjetlost, veznik, svemir, ništa, zebnja, vječnost, Slobodan Škerović, treperenje, ptica, općenito govoreći, šutnja, prekipjele teorije, džez, vatra, osim toga, ljubav, zemljofobija.

8. „Svaki oblik umjetnosti je napad na nerecivo.“ (T. S. Eliot)

9. I kako sam reče: spasi se kroz odsjaj podočnjaka.

by Barezi