Naklada DADAnti objavila je i predstavila novu zbirku poezije  Franka Bušića. Zove se ‘Sekret protukonklava’. Ona više naginje undergroundu za razliku od prijašnjih Bušićevih zbriki koje su bile na, za njega tako tipičnom, eksperimentalnom fonu.

Bušić je u ritmu s vremenom, zbirka je to s puno energije, strasti, sexa, politike, socijale, svega što jedan autor u četredesetima svakodnevno živi.

Dosad je objavio 10 knjiga, imao 62 samostalne likovne izložbe,  izveo 85 performansa, glumio u 9 kazališnih predstava, vodi udrugu DADAnti, itd.

‘Sekret protukonklava’ je uredio Andrija Crnković i evo što on kaže o tome;

Najpre o uredničkom poslu:

1. sabrati, pročešljati i strukturirati osebujno umjetničko tkanje

2. odvagnuti zaseban umjetnički značaj autora

3. precizno utvrditi relativan položaj umjetnika u pregrijanoj društvenoj areni

Iskustvo rada na zbirci SEKRET PROTUKONKLAVA potvrdilo je ono što sam otprije znao: Franko Bušić je neusporedivo značajniji pjesnik nego što to sugeriraju njegove ažurirane bibliografije i frustracije nesudjelovanja. A o nesklonim tvrđama uniformiranog književnog ukusa da i ne govorimo.

Bušićeve protukonklave otvaraju i problematiziraju 3 prevažna pitanja ljudske egistencije.

1. Kako svom oštećenom životu dati nov smjer i autentičnu vrijednost i svrhu?

2. Gdje i kako izgraditi zaseban kruhonosni značaj?

3. Čime još rasvijetliti ovu nepatvorenu umjetničku egzistenciju?

Franko Bušić ne želi gnojiti buduću harmoniju. Ne želi svoj život položiti kao žrtvu za neke daleke i uzvišene ciljeve. Baš kao i glavni protagonist Arcibaševljevog romana Sanjin iz vremena čeličnog sovjetizma. Taj stav je svoj puni izraz zadobio u dvjema pjesmama iz ove zbirke: Svima njima jednako a nama što ostane i Evolucija revolucije.

Snaga svakog pjesničkog impulsa prvenstveno ovisi o vektoru i intenzitetu poosobljene pjesničke žudnje. U Frankovom slučaju, to je onaj numinozni i vjekovječni sukob između anime i animusa. Katkad se čini da sve lektire, i probavljeni umjetnički pravci i tendencije sudjeluju i svjedoče u toj bespoštednoj borbi onkraj svakog opreza. Sekret je bez sumnje fluid u kojem se mrijesti Bušićeva metapoetika i književna deontologija: znoj, sperma, suze i pljuvačka. O relativnim omjerima nekom drugom zgodom.

Astrološki, Franko je dvostruki Bik: i tu je prenaglašena funkcija osjeta i mišljenja nauštrb intuicije i osjećaja. To se i te kao vidi i osjeća u njegovoj poeziji. Štoviše, u Frankovoj poeziji ima šamanističke elevacije koja silno želi ovjeriti autoritet signalističke teorije i prakse. A žestok udio pank tradicije – što je naravno kardinalni oksimoron – efektno suzbija momentum dvostruke pjesničke ekspozicije. Međutim, taj paroksizam izravnosti nipošto ne škodi višim pjesničkim registrima zaumno angažirane lirike. Dapače! Uho koje je odnjegovano na modernističkom kanonu nakon iskustva Bušićevih protukonklava jamačno će posegnuti za Adamom Zagajewskim ili Tomasom Tranströmerom u smislu interventne detoksikacije.

I upravo zato predlažem da mirne duše otkažemo sustanarstvo ovom rogobatnom diskursu, i poslušamo Franka Bušića. Jedinog vjernika i protupapu svoje vlastite kongregacije.

httpv://www.youtube.com/watch?v=UBIbamq42u8&feature=youtu.be

by Barezi