Radovančevićev "Glagol intimnosti" (KOV) u Austriji, Nemačkoj, Engleskoj i Sloveniji
prof. dr Divna Vuksanović

Poetski rukopis Dragana Radovančevića Glagol intimnosti evocira stanje u kome se zatekla današnja poezija: kao puki refleks sveta prognanog u samu unutarašnjost bića, koju čine vreme strukturisano kao muzika, kraj svetlosti i psiho-patološki prelaz u ništavilo.

Mir kojim odišu poetske činjenice što ih pesnik koristi da konstruiše svoj gotovo polarni univerzum bez nade, u kome se tek incidentno događa nekakvo neonsko prosvetljavanje svetova živih i mrtvih, te uporna i sistematična potraga za odgovarajućim glagolima i poželjnim rečenicama koje još nisu izgubile svoj smisao i značenje, pretvara se u suženu vizuru iskaza sačinjenog od jezičkih krhotina, i, naposletku, svodi na pobedu ravnodušne polutame nad estetskim valerima života.
objavljeno: 02. 01. 2010. // detaljnije

Bordel na blogu
Piše: Vladimir Arsenić 

Autor romana Hotel „Grand“ je bez svake sumnje Renato Baretić, ali je interesantno da u romanu postoji pripovedač kome se ne zna pravi identitet. Interakcija između autora, podrazumevanog autora i pripovedača s jedne strane, preslikava odnose moći koje se pojavljuju u samom narativu, a s druge, ona je odraz odnosa između autora i njegovih čitalaca u smislu da je ključ za jouissance uvek u rukama pisca koji rešava kada igra prestaje i na taj način se režira nov susret sa stvarnim koje nikad nije odsutno

Autor i njegovo (književno) delo su naizgled neraskidivo vezani.
objavljeno: 12. 12. 2009. // detaljnije

Gustiranje grada
Poezija: Petar Matović, Koferi Džima Džarmuša; Povelja 2009

Piše: Dragoslava Barzut

Zbirka poezije „Koferi Džima Džarmuša" poruka je onima koji se na putovanjima kontinentima poezije ne zadovoljavaju turističkim destinacijama, da ne odustaju od potrage već da se odvaže na „seljakanje“ sa koferima punim poetičnih drangulija i relikvija (a dobar deo prepoznaće u ovoj zbirci) koji će ih, u vremenu koje je ostalo bez toposa, vraćati njima samima. Da, ova zbirka je svojevrsni povratak. Povratak zalutale poezije u naš fiksirani životni kadar.
objavljeno: 01. 12. 2009. // detaljnije

IZDAVAČKA KUĆA "GRIGORIJE DIJAK" IZDALA ANTOLOGIJU NOVE POEZIJE JU-PROSTORA
Novi zvuci jednog prostora

Knjizi "Van kutije", koja je na nedavnom Sajmu knjiga u Beogradu privukla veliku pažnju i našla se na stranicama Kulturnog dodatka "Politike", u Hronici sajma na RTS-u, u emisiji "Metropolis", za Studio B, prirodno, ima mjesta i i na stranicama "Dana", jer je riječ antologiji nove poezije sa Ju-prostora. Među koricama antologije "Van kutije" našle su se po tri pjesme 70 autora do 30 godine, iz Makedonije, Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije.
objavljeno: 29. 11. 2009. // detaljnije

Mliječni put - prvi veganski roman na svijetu
KAO KAD KLAUN UBIJA

(Nimalo naivan put mlijeka)

Strašno je kad se otkrije koliko je naoko nevina stvar pogibeljna za ljudsko zdravlje, čak i život. Nekada se duhanskom dimu pripisivalo terapijsko djelovanje. Uranijem se bojilo staklo, sve dok radnici-staklari nisu počeli naprasno umirati od radioaktivnosti. Dokazana je i štetnost konzumacije mesa. Ali, obeščastiti i prikazati pogibeljnom jednu tako naivnu i općeprihvaćenu stvar kao što je mlijeko, tako nevinu do apsolutnog bjelila, taj takozvani izvor života i dobroga zdravlja, e to je već za osudu, zar ne? Ili je za osudu šutjeti o tomu što nam mlijeko čini?
objavljeno: 08. 11. 2009. // detaljnije

Slika s uspomenom
Slika s uspomenom, Veselin Gatalo

Iz perspektive mraka i jednoumlja

     Zabavna, tamnoputa i kontinuirana ironija, ugnjetavana misaono-asocijativnim humorom, na početku romana Slika s uspomenom ruši sve kanonizirane prepreke koje bi autorskome pripovjedaču mogle narušiti ispovjedni duhovni manifest, bez poštede sebe, drugih pa i čitatelja.

     Vrijeme služenja JNA je za pripovjedača bilo vrijeme u kojem se više vjerovalo nego mislilo. To je gušterovsko doba mraka i jednoumlja, prekretnica koja kao i svaka u životu počinje hodom iz mraka.
objavljeno: 06. 11. 2009. // detaljnije

Dom, mjesto kojeg nema
Piše: Vladimir Arsenić

Roman “Nigdje, niotkuda” svakako je jedan od najboljih romana napisanih 2008 godine. Njegova zastrašujuća liričnost koja dolazi iz mračnih dubina psihe, njegova duhovitost i autentična kompozicija koja uspeva uverljivo da oslika potpuni raspad koncepta jedinstvenog identiteta, obezbedili su mu da bude u društvu laureata nagrade “Meša Selimović” poput Mirka Kovača (2007) i Miljenka Jergovića (2006). Zasluženo

Svojevremeno je grupa U2 na albumu “The Unforgettable Fire” izbacila pesmu pod nazivom “A Sort of Homecoming”. Kad čitam neku autobiografsku knjigu, ili makar onu koja bi želela to da bude, uvek se setim ovog odličnog naziva pesme koji bih slobodno preveo kao “Nešto kao povratak kući”, mada je za ono što želim da kažem možda bolji bukvalan prevod “Neka vrsta povratka kući”.
objavljeno: 18. 10. 2009. // detaljnije

Putovanje posvećenika
Piše: Branislav Bane Dimitrijević

Ako postoji jedna reč koja na najbolji način odslikava autora ovog romana i njegov odnos prema književnosti, onda je to svakako – posvećenost, osobina koja je veoma važan preduslov za uspešno obavljanje bilo kojeg posla, pa makar to bilo i ljušćenje krompira, popravljanje šporeta ili spravljanje produžnog maltera. Za jednog književnika, ta je osobina naprosto neophodna, a u slučaju  Ivana Despotovića i sasvim očigledna.

Sa Ivanom sam se upoznao pre nekoliko godina, preko njegovih priča koje je objavljivao na Internetu. Između ostalog i na “Kišobranu”.
objavljeno: 11. 10. 2009. // detaljnije

Novi glas na stare teme

POEZIJA DANAS - Astapovo Nikole Živanovića, Povelja, Kraljevo, 2009.
Već u prvoj pesmi nove knjige Nikole Živanovića Astapovo možemo naslutiti autorsku zrelost. Iako je to pesma koja otvara knjigu ona se zove Kraj dana i peva o smrti u jednom tadićevskom maniru koji više sluti nego što objašnjava.

Smrt je uvek i svuda, u nama, nežna, neprimetna i dolazi kad hoće. Posebno su noć i san njene metafore. Ona unosi red u život, pravilnost. Sve bi to moglo biti pročitano u ovoj pesmi pored drugih asocijacija. Ta jeza nastavlja se u danu koji sledi u sledećoj pesmi (Kockice su se rasule). Kao što temu smrti obrađuje sa distancom i ironijom pesnik i pojam otadžbine povezuje sa nasiljem, tučom sa jačim od sebe u kojoj biva postiđen i prljav (Svi slogani naše otadžbine).


objavljeno: 13. 09. 2009. // detaljnije

Кренуо од нуле, и завршио на нули
Бошко Томашевић: Темељ без споменика
Палавестрина "Историја српске књижевне критике"
Писац двотомне "Историје српске књижевне критике 1768-2007" (2008), Предраг Палавестра, човек који се и сам бави књижевном критиком и који је по образовању књижевни историчар, а никако не теоретичар и још мање епистемолог књижевности, никако се не би сложио са нашом тврдњом да књижевна критика не постоји. Напротив! Послу књижевног критичара и историчара књижевности исти је посветио цео живот па би од њега било посве неприродно очекивати да постојање књижевне критике негира. Како бисмо се нашли на позицијама писца наведене "Историје", ми ћемо се, намах, одрећи наших теоријских стајалишта и из угла онога који не сумња да књижевна критика постоји, о истој студији покушати нешто да кажемо.   
objavljeno: 03. 08. 2009. // detaljnije

Tekst i druge telesne izlučevine
Zoran Penevski, Tragovi odsustva; Okean, 2008
Interakciju sila u trouglu koji čine telo, ljubav i pisanje možda je najekstremnije istraživao Markiz de Sad, ali se teorijski ovi koncepti aktualizuju u poslednjih par decenija sa pojavom velikog broja raznorodnih filozofskih pravaca koji se obično obuhvataju grupnim pojmom poststrukturalizam. Bejbi bum i seksualna revolucija šezdesetih učinili su telo bitnim (da parafraziram Džudit Batler) i izneli ga na svetlost dana, u punom smislu te reči.

objavljeno: 01. 08. 2009. // detaljnije

Splavarenje u mestu
Ima u Marojevićevom pisanju nečega što na dugo čitanje ume da osvoji; Parter je sasvim pristojna knjiga koja, čak, ima oporu poruku o društvu u kome živimo, što nije karakteristično za bestseler. Međutim, na mikro planu fraze, poređenja i/ili rečenice, Marojević luta i to u tolikoj meri da mi se činilo da neću preživeti prvu stranicu knjige. Ko uspe da preživi, da razabere, da razbabra - kao kad prstima babrate po fijoci punoj suvišnih sitnica - ono što je u pojedinim rečenicama pisac hteo da kaže, taj će naposletku biti nagrađen određenim zadovoljstvom u tekstu. Nestrpljivi čitaoci, pak, moraće u velikoj meri da stisnu zube i da se pomire sa tim da je Marojević konfuzan pisac koji se teško izražava, ali koji ima šta da kaže.
objavljeno: 24. 07. 2009. // detaljnije

O NATAŠI I NEVENU

Kratak roman Ivana Despotovića u izdanju beogradske „Alme“ 

„Šta tera ljude da svoj gnev usmere prema sebi umesto da ga, prirodno, usmere prema drugima?“ - pita se jedan od likova kratkog romana Ivana Despotovića. „O Nataši i Nevenu“.

Poznavali smo možda ljude poput Nataše i Nevena, čuli o njima ili u novinama čitali osmrtnice mladih ljudi, pitajući se - Zašto su to učinili? Zadovoljavamo se površnim objašnjenjima, a prave odgovore ne nalazimo zato što ih ne tražimo tamo gdje se nalaze, u nama.

objavljeno: 11. 06. 2009. // detaljnije

„Ognjen“ Dimitrija Golemovića, roman iz (ne)običnog života
Komedija na temu materinstva 

U Beogradu je nedavno promovisan kratak roman „Ognjen“ Dimitrija Golemovića, zanimljiv i po tome što ga je napisao kompozitor i profesor etnomuzikologije, kao svojevrsni izlet u beletristiku, ili pre, kao elaboraciju jedne univerzalne ljudske teme. Neobičan je i sam naslov knjige, koji asocira na oganj, a uz to je i ime dečaka (kasnije će se saznati – izmišljenog), zapravo glavnog junaka ovog dela. Oko njega će se u stvari sklopiti zaplet između profesora Marka Naumovića, njegove partnerke Bose i neznanke Milene, koja sa vrata (već sa prve strane) ulazi u Markov život. A taj zaplet, minuciozno ispresecan kratkim segmentima (poglavljima), poput kakve mazurke, eksplozivan je i nestvaran, kao i samo ime Ognjen, a opet, po temi blizak običnom životu.

objavljeno: 03. 05. 2009. // detaljnije

Ljubav, ovde i „tamo“, osvrt na Džona Dona
Uhvati zvezdu padalicu 

      Pošto je raj već odavno izgubljen i ljubav izgubila ozbiljnost koju je nekada imala, kada je u njoj uživao samo jedan jedini biblijski par i kada nije mogla ni postojati sumnja rajskih „ljubavnika“ u to koliko su jedno drugom jedinstveni; ova pojava premestila se u jedan promenljiv svet u kome se ona, sada, sa svojim idealnim osobinama čini kao sablast, iako bi „prolazan“ svet pre trebalo da bude sablastan u poređenju sa njom. No, kod Dona sve to staje i u šalu...

objavljeno: 29. 03. 2009. // detaljnije

Vreme zmija - nova knjiga Dobrice Ćosića
Promocija knjige Dobrice Ćosića
Prema Tešiću a o Ćosiću, reč je o „zapisima intelektualca koji je ponekad grešio, ali je imao snage da prizna greške”, o „rukopisu o svireposti demokratije zla”, o „zapisima koji se moraju čitati što češće”. „Hvala Dobrici Ćosiću što izdržava da već decenijama bude meta srpskih intelektualnih besčasnika. Ćosić je ovom knjigom pobedio i tu vrstu zla”.
objavljeno: 26. 03. 2009. // detaljnije

Od novog jada stara bol će proći
Takva sprdnja u kojoj nema elementarnog poštovanja ni prema kome ne može se oprati ni dijagnozama tipa „i to je demokratija", odnosno „pa to ste hteli" još živahnih zlobnika koji ne mogu da podnesu činjenicu da ih je vreme pregazilo.
Rečeno jezikom Šekspira, ono što je realno očekivati kada se izborne zavese ovdašnjeg političkog pozorišta napokon spuste, možda je jedna rečenica iz Romea i Julije: „Od novog jada stara bol će proći."
objavljeno: 19. 03. 2009. // detaljnije

"Pseudonim" Sanje Ivić, promocija pisanja kao takvog

Smrt čitaoca i ponešto o zakonu verovatnoće

Neobična konceptualna proza Pseudonim, autorke Sanje Ivić, u izdanju beogradske Alme (2008), roman što počinje pozivom na promociju istoimenog dela fiktivnog pisca i razvija se nalik hepeningu u tekstu, virtuelno omeđenom prostoru „posećenom“ od strane filozofskih aluzija i nas, čitalaca, koji otvorimo korice; ova knjiga možda je najbolje okarakterisana samim svojim rečenicama: „Kafkijanski zaplet sa beketovskim dijalogom – zameram što se sve odvija brzo! Ako je krajnji cilj novela, onda je ritam podoban, međutim, ukoliko se radi o romanu, bar ključni likovi bi trebalo da budu podrobnije opisani... kako sve to hronološki definisati?“

objavljeno: 15. 03. 2009. // detaljnije

BEOGRAD ZA POKOJNIKE, Bedeker za ukradeno vreme
VBZ-ova nagrada za neobjavljeni rukopis romana, koja je ove godine pripala beogradskom piscu i preodiocu Predragu Crnkoviću, svakako je najveća po svom novčanom iznosu. Ambicija ove izvorno hrvatske izdavačke kuće da se nametne kao regionalna, odslikava se u količini konvertibilne valute koja se nudi neobjavljenom romanu u rukopisu, ali su, s obzirom na razgranatu prodajno-distributivnu mrežu koja pokriva sve republike bivše Jugoslavije, prave nagrade tiraž i ravnopravna prohodnost na daleko većem tržištu nego što je to bilo koje od pojadinačnih republika u kojima postoje podružnice VBZ-a.
objavljeno: 07. 03. 2009. // detaljnije

Smakni ih seksom i nasiljem
Pišući o pištoljima, pesnicama i plavušama, američki književnik Miki Spilejn je još pedesetih godina prošlog veka prodao više knjiga nego što će Den Braun prodati za ceo život
Prototip tvrdog frajera, Majka Hamera, prvi je izmislio i opisao prepredeni stari mustang i čarobnjak sirovih akcionih priča Miki Spilejn (1918-2006), otac tvrdih krimića, jedriličar, ribar, Jehovin svedok, cirkuzant, glumac i preteča Prljavog Harija.
objavljeno: 14. 02. 2009. // detaljnije

Rastegljivost ličnog stila
Radi se o narativu koji problematizuje rodne razlike i pokušava da razbije još jedan od tabua u homofobično/ginofobičnom srbijanskom društvu. U slučaju Brata Albaharijev pripovedački model, koji sam prethodno skicirao, funkcioniše kao odličan okvir za isticanje mogućih odnosa koje i zajednica i pojedinac mogu da imaju prema osobama fluidnih rodnih identiteta. Događaji opisani u romanu stižu do čitaoca odbijajući se nekad o dva, a nekada o tri ogledala.
objavljeno: 14. 02. 2009. // detaljnije

Budisti i nudist

Milinko Bujišić „Istraga se nastavlja“ (Otkrovenje, Službeni glasnik, Dan Graf, Beograd 2008)
Autor: Zoran Panović

Holivudski glumac Ričard Gir je budista, pa otuda u jednom vicu on dođe kod Dalaj Lame s pitanjem: „Oče, šta je to život?“ A, Dalaj Lama mu kaže: „Sine, život je reka“. Na to će Ričard Gir: „Eto, oče, a ja bio u zabludi, misleći da su život pare, kabrioleti, Sindi Kraford, provod...“ Dalaj Lama se zamisli, pa reče: „Eto, a ja sine, mislio da je život reka“.

objavljeno: 11. 02. 2009. // detaljnije

CIGANI LETE U NEBO, Skandali u čitankama
Autor čitanke odlazi korak dalje u svojoj analizi istakavši da Romi vode elementaran, nesputan i slobodan život. Iz toga sledi da Romi ne učestvuju u odnosima moći unutar društva niti su njima uslovljeni. To, međutim, nije tačno: činjenica da romska deca zbog neregistrovanih adresa ne mogu da se upišu u školu samo je jedan od primera delovanja odnosa moći u društvu. Drugim rečima, da bi o njemu vodile računa državne institucije (za obrazovanje, za zdravstvenu negu, za rad... itd), svaki građanin Srbije mora imati registrovanu adresu i plaćati porez državi. S obzirom na to, nipošto se ne bi moglo reći da Romi koji ne žive na registrovanoj adresi vode nesputan i slobodan život. Naprotiv, baš zato što nemaju stalno mesto boravka, oni su građani drugog reda.
objavljeno: 04. 02. 2009. // detaljnije

BATINA JE IZ RAJA IZAŠLA, Skandali u čitankama
1) o nasilju u porodici se ne razgovara u školi; 2) nasilje opisano u narodnoj bajci nije više, za nas danas, relevantna tema, 3) opravdanost nasilja u ovoj bajci se podrazumeva, žena je kažnjena po zasluzi.
Pošto to pitanje nisu postavili, autori su temi porodičnog nasilja pristupili u skladu sa „tradicijom” koja nasilje shvata kao „porodičnu/privatnu” stvar. Drugim rečima, autori samo nisu spomenuli ono o čemu se u Srbiji i inače ne govori.
Premda je zakonom bilo predviđeno da policajci odu na adresu na kojoj je slučaj nasilnog ponašanja prijavljen, oni su to često odbijali. Razlog za takvo ponašanje policajaca očito možemo naći u prihvaćenom shvatanju da se ne treba „mešati” u porodične odnose, pa čak ni kada je to „mešanje” u opisu posla za koji je osoba obučena i plaćena.
objavljeno: 25. 01. 2009. // detaljnije

TAKO JE GOVORIO GALIMATIJAS, Skandali u čitankama
Mora se priznati da Bećkovićev tekst – loše napisan, nejasan i izrazito povišenog tona – jedno ne taji: neki među Srbima izmislili su događaje i junake Kosovskog mita. Nema razloga da se ovde upustimo u razumevanje Bećkovićevog gomilanja reči (pitanje je ima li tu išta da se razume; recimo, kako razumeti to da su činjenice nebitne i da zaista postoji samo ono što pesnik kaže: šta deca mogu da zaključe o svetu u kojem su pesme stvarnije od njihovih života). Bitno je ukazati na motive i ideje u tekstu. Prvi je motiv izdaje
objavljeno: 24. 01. 2009. // detaljnije

KNJIZEVNOST ZA POCETNIKE
Skola učestvuje u proizvodnji, obnavljanju i održavanju patrijarhalnih odnosa *** Udžbenici otelovljuju ono što Raymond Williams naziva selektivnom tradicijom – nečija selekcija, nečije viđenje legitimnog znanja i kulture, viđenje koje daje legitimitet kulturnom kapitalu jedne grupe na račun drugih grupa“ *** Svrhu obrazovanja Apple pored ostalog vidi i u tome da se prihvate i zadrže uspostavljene nejednakosti. *** Tekst Matije Bećkovića bitan je iz dva razloga: prvo, to je rečit primer patrijarhalnog znanja; drugo, to je i izrazit primer nacionalističkog diskursa. Pitanja za analizu bajke „Nemušti jezik” i ponuđena analiza romske uspavanke ukazuju na strategije podređivanja ili isključivanja žena i manjina iz patrijarhalnog i nacionalističkog "znanja".
objavljeno: 22. 01. 2009. // detaljnije

SEKS PRODAJE KNJIGE
Grandes je dobitnica nagrade 1989. godine za knjigu „The Ages of Lulu”. Ova je priča o ženskoj opsjednutosti seksom i eksperimentiranjem u istom, prevedena na dvadeset jezika i ekranizirana u režiji Bigasa Lune.
Očigledno pravi erotski romani nikada nisu postojali ili se pisci nisu mogli tako lako osloboditi straha, jer je prvih nekoliko godina žiri bio zatrpan djelima u kojima se falus borio s anđelima, nosio masku ili, pak, bio obučen u toreadora. I među djelima pobjednicima moglo se svašta naći, tako da je jedna od nagrađenih priča o homoseksualnoj vezi između Sherlocka Holmesa i doktora Watsona vjerojatno slovila za jednu od konvencionalnijih.

Nije lako odvojiti se od TV-a i prionuti na čitanje Becketta, Joycea ili Elfride Jelinek.
Zato volim šund. On je prijelazna zona. Isti žanrovi, iste slavne osobe, isti tračevi, ali ovaj put u formi knjige.
objavljeno: 17. 12. 2008. // detaljnije

Sex & Provincija
BALKAN SE BEZGREŠNO SEKSA
Larisa Inić: Sex&Provincija, Fokus, Subotica 2008.

Piše: Milosav Slavko Pešić

Ne tako davna prva pesnička zbirka Sinana Gudževića Građa za pripovetke (1978) naslovom je zbunjivala pesničku generaciju da ju je u pomanjkanju valjanih informacija (Bil Gejts i Pol Alen tek tri su duge godine maglu po garaži vijali) grizla jeretička misao o prebegu u prozu nesvagdanjeg znalca mrtvih jezika. Ovidije zar, prozi se privoli?!

Brzo se pokazalo onima koji na promene još ne svikoše: svet je privid, kao i sve drugo što svet (sa)čini. Nije novost ni to da privid ima granice, zastrašujući sofisticirane, ali izvesno promenljive kao i sve što je. Ne ištem drugi dokaz do neznatno za knjigu prilagođenih bivših kolumni Larise Inić.
objavljeno: 16. 12. 2008. // detaljnije

Stihovi radosne slobode sadizma
Slavoj Žižek o poeziji Radovana Karadžića
Paradoksalno je da današnje prividno hedonističko i permisivno postmoderno društvo preplavljuju pravila i zakoni koji navodno služe tome da nam bude bolje (restrikcije pušenja i jela, pravila protiv seksualnog napastovanja...) tako da nas referenca na neku strastvenu dubinsku etničku identifikaciju nipošto dodatno ne obuzdava, nego, naprotiv, djeluje kao poziv na oslobađanje - “Smiješ!” - smiješ povrijediti čvrsta pravila mirnog suživota u liberalnom tolerantnom drušvu, smiješ jesti i piti što god želiš, smiješ se odavati patrijarhalnim običajima koje politička korektnost zabranjuje, smiješ čak i mrziti, ratovati, ubijati i silovati...

objavljeno: 07. 12. 2008. // detaljnije

Junak koji nije heroj
Književnost koja se bavi kritikom istorijskog i svakog drugog zla nikada nije zakasnela, posebno kada je pišu oni koji su voljno ili nevoljno učestvovali u prelomnim događajima koji su uticali na druge, nedužne, ljude. Najvrednije romane-svedočanstva o prirodi političkih ustrojstava koja su dovodila do uništenja miliona ljudskih života, napisali su upravo ljudi koji su živeli u tim režimima i nekad bili njihove žrtve, a nekad i propagatori poput Gintera Grasa ili Aleksandra Solženjicina.
objavljeno: 06. 12. 2008. // detaljnije

Knjizevnost.org početna konkursi Festival intervjui Kritike Poezija i proza linkovi Kontakt
Izdvojeno
Književnost.org Forum