| Radovančevićev "Glagol intimnosti" (KOV) u Austriji, Nemačkoj, Engleskoj i Sloveniji |
prof. dr Divna VuksanovićPoetski rukopis Dragana Radovančevića Glagol intimnosti evocira stanje u kome se zatekla današnja poezija: kao puki refleks sveta prognanog u samu unutarašnjost bića, koju čine vreme strukturisano kao muzika, kraj svetlosti i psiho-patološki prelaz u ništavilo. Mir kojim odišu poetske činjenice što ih pesnik koristi da konstruiše svoj gotovo polarni univerzum bez nade, u kome se tek incidentno događa nekakvo neonsko prosvetljavanje svetova živih i mrtvih, te uporna i sistematična potraga za odgovarajućim glagolima i poželjnim rečenicama koje još nisu izgubile svoj smisao i značenje, pretvara se u suženu vizuru iskaza sačinjenog od jezičkih krhotina, i, naposletku, svodi na pobedu ravnodušne polutame nad estetskim valerima života. |
| objavljeno: 02. 01. 2010. // detaljnije |
| Bordel na blogu |
Piše: Vladimir Arsenić Autor romana Hotel „Grand“ je bez svake sumnje Renato Baretić, ali je interesantno da u romanu postoji pripovedač kome se ne zna pravi identitet. Interakcija između autora, podrazumevanog autora i pripovedača s jedne strane, preslikava odnose moći koje se pojavljuju u samom narativu, a s druge, ona je odraz odnosa između autora i njegovih čitalaca u smislu da je ključ za jouissance uvek u rukama pisca koji rešava kada igra prestaje i na taj način se režira nov susret sa stvarnim koje nikad nije odsutno Autor i njegovo (književno) delo su naizgled neraskidivo vezani. |
| objavljeno: 12. 12. 2009. // detaljnije |
| Gustiranje grada |
Poezija: Petar Matović, Koferi Džima Džarmuša; Povelja 2009Piše: Dragoslava Barzut Zbirka poezije „Koferi Džima Džarmuša" poruka je onima koji se na putovanjima kontinentima poezije ne zadovoljavaju turističkim destinacijama, da ne odustaju od potrage već da se odvaže na „seljakanje“ sa koferima punim poetičnih drangulija i relikvija (a dobar deo prepoznaće u ovoj zbirci) koji će ih, u vremenu koje je ostalo bez toposa, vraćati njima samima. Da, ova zbirka je svojevrsni povratak. Povratak zalutale poezije u naš fiksirani životni kadar. |
| objavljeno: 01. 12. 2009. // detaljnije |
| IZDAVAČKA KUĆA "GRIGORIJE DIJAK" IZDALA ANTOLOGIJU NOVE POEZIJE JU-PROSTORA |
Novi zvuci jednog prostoraKnjizi "Van kutije", koja je na nedavnom Sajmu knjiga u Beogradu privukla veliku pažnju i našla se na stranicama Kulturnog dodatka "Politike", u Hronici sajma na RTS-u, u emisiji "Metropolis", za Studio B, prirodno, ima mjesta i i na stranicama "Dana", jer je riječ antologiji nove poezije sa Ju-prostora. Među koricama antologije "Van kutije" našle su se po tri pjesme 70 autora do 30 godine, iz Makedonije, Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije. |
| objavljeno: 29. 11. 2009. // detaljnije |
| Mliječni put - prvi veganski roman na svijetu |
(Nimalo naivan put mlijeka) Strašno je kad se otkrije koliko je naoko nevina stvar pogibeljna za ljudsko zdravlje, čak i život. Nekada se duhanskom dimu pripisivalo terapijsko djelovanje. Uranijem se bojilo staklo, sve dok radnici-staklari nisu počeli naprasno umirati od radioaktivnosti. Dokazana je i štetnost konzumacije mesa. Ali, obeščastiti i prikazati pogibeljnom jednu tako naivnu i općeprihvaćenu stvar kao što je mlijeko, tako nevinu do apsolutnog bjelila, taj takozvani izvor života i dobroga zdravlja, e to je već za osudu, zar ne? Ili je za osudu šutjeti o tomu što nam mlijeko čini? |
| objavljeno: 08. 11. 2009. // detaljnije |
| Slika s uspomenom |
Iz perspektive mraka i jednoumlja Zabavna, tamnoputa i kontinuirana ironija, ugnjetavana misaono-asocijativnim humorom, na početku romana Slika s uspomenom ruši sve kanonizirane prepreke koje bi autorskome pripovjedaču mogle narušiti ispovjedni duhovni manifest, bez poštede sebe, drugih pa i čitatelja. Vrijeme služenja JNA je za pripovjedača bilo vrijeme u kojem se više vjerovalo nego mislilo. To je gušterovsko doba mraka i jednoumlja, prekretnica koja kao i svaka u životu počinje hodom iz mraka. |
| objavljeno: 06. 11. 2009. // detaljnije |
| Dom, mjesto kojeg nema |
Piše: Vladimir ArsenićRoman “Nigdje, niotkuda” svakako je jedan od najboljih romana napisanih 2008 godine. Njegova zastrašujuća liričnost koja dolazi iz mračnih dubina psihe, njegova duhovitost i autentična kompozicija koja uspeva uverljivo da oslika potpuni raspad koncepta jedinstvenog identiteta, obezbedili su mu da bude u društvu laureata nagrade “Meša Selimović” poput Mirka Kovača (2007) i Miljenka Jergovića (2006). Zasluženo Svojevremeno je grupa U2 na albumu “The Unforgettable Fire” izbacila pesmu pod nazivom “A Sort of Homecoming”. Kad čitam neku autobiografsku knjigu, ili makar onu koja bi želela to da bude, uvek se setim ovog odličnog naziva pesme koji bih slobodno preveo kao “Nešto kao povratak kući”, mada je za ono što želim da kažem možda bolji bukvalan prevod “Neka vrsta povratka kući”. |
| objavljeno: 18. 10. 2009. // detaljnije |
| Putovanje posvećenika |
Piše: Branislav Bane DimitrijevićAko postoji jedna reč koja na najbolji način odslikava autora ovog romana i njegov odnos prema književnosti, onda je to svakako – posvećenost, osobina koja je veoma važan preduslov za uspešno obavljanje bilo kojeg posla, pa makar to bilo i ljušćenje krompira, popravljanje šporeta ili spravljanje produžnog maltera. Za jednog književnika, ta je osobina naprosto neophodna, a u slučaju Ivana Despotovića i sasvim očigledna. Sa Ivanom sam se upoznao pre nekoliko godina, preko njegovih priča koje je objavljivao na Internetu. Između ostalog i na “Kišobranu”. |
| objavljeno: 11. 10. 2009. // detaljnije |
| Novi glas na stare teme |
Smrt je uvek i svuda, u
nama, nežna, neprimetna i dolazi kad hoće. Posebno su noć i san njene
metafore. Ona unosi red u život, pravilnost. Sve bi to moglo biti
pročitano u ovoj pesmi pored drugih asocijacija. Ta jeza nastavlja se u
danu koji sledi u sledećoj pesmi (Kockice su se rasule). Kao što temu
smrti obrađuje sa distancom i ironijom pesnik i pojam otadžbine
povezuje sa nasiljem, tučom sa jačim od sebe u kojoj biva postiđen i
prljav (Svi slogani naše otadžbine). |
| objavljeno: 13. 09. 2009. // detaljnije |
| Кренуо од нуле, и завршио на нули |
Бошко Томашевић: Темељ без споменикаПалавестрина "Историја српске књижевне критике" Писац двотомне "Историје српске књижевне критике 1768-2007" (2008), Предраг Палавестра, човек који се и сам бави књижевном критиком и који је по образовању књижевни историчар, а никако не теоретичар и још мање епистемолог књижевности, никако се не би сложио са нашом тврдњом да књижевна критика не постоји. Напротив! Послу књижевног критичара и историчара књижевности исти је посветио цео живот па би од њега било посве неприродно очекивати да постојање књижевне критике негира. Како бисмо се нашли на позицијама писца наведене "Историје", ми ћемо се, намах, одрећи наших теоријских стајалишта и из угла онога који не сумња да књижевна критика постоји, о истој студији покушати нешто да кажемо. |
| objavljeno: 03. 08. 2009. // detaljnije |
| Tekst i druge telesne izlučevine |
Zoran Penevski, Tragovi odsustva;
Okean, 2008Interakciju sila u trouglu koji čine telo, ljubav i pisanje možda je najekstremnije istraživao Markiz de Sad, ali se teorijski ovi koncepti aktualizuju u poslednjih par decenija sa pojavom velikog broja raznorodnih filozofskih pravaca koji se obično obuhvataju grupnim pojmom poststrukturalizam. Bejbi bum i seksualna revolucija šezdesetih učinili su telo bitnim (da parafraziram Džudit Batler) i izneli ga na svetlost dana, u punom smislu te reči. |
| objavljeno: 01. 08. 2009. // detaljnije |
| Splavarenje u mestu |
Ima u Marojevićevom pisanju nečega što na dugo čitanje ume da osvoji; Parter je sasvim pristojna knjiga koja, čak, ima oporu poruku o društvu u kome živimo, što nije karakteristično za bestseler. Međutim, na mikro planu fraze, poređenja i/ili rečenice, Marojević luta i to u tolikoj meri da mi se činilo da neću preživeti prvu stranicu knjige. Ko uspe da preživi, da razabere, da razbabra - kao kad prstima babrate po fijoci punoj suvišnih sitnica - ono što je u pojedinim rečenicama pisac hteo da kaže, taj će naposletku biti nagrađen određenim zadovoljstvom u tekstu. Nestrpljivi čitaoci, pak, moraće u velikoj meri da stisnu zube i da se pomire sa tim da je Marojević konfuzan pisac koji se teško izražava, ali koji ima šta da kaže. |
| objavljeno: 24. 07. 2009. // detaljnije |
| O NATAŠI I NEVENU |
„Šta tera ljude da svoj gnev usmere prema sebi umesto da ga, prirodno, usmere prema drugima?“ - pita se jedan od likova kratkog romana Ivana Despotovića. „O Nataši i Nevenu“. Poznavali smo možda ljude poput Nataše i Nevena, čuli o njima ili u novinama čitali osmrtnice mladih ljudi, pitajući se - Zašto su to učinili? Zadovoljavamo se površnim objašnjenjima, a prave odgovore ne nalazimo zato što ih ne tražimo tamo gdje se nalaze, u nama. |
| objavljeno: 11. 06. 2009. // detaljnije |
| „Ognjen“ Dimitrija Golemovića, roman iz (ne)običnog života |
| Komedija na temu materinstva
|
| objavljeno: 03. 05. 2009. // detaljnije |
| Ljubav, ovde i „tamo“, osvrt na Džona Dona |
| Uhvati zvezdu padalicu
|
| objavljeno: 29. 03. 2009. // detaljnije |
| Vreme zmija - nova knjiga Dobrice Ćosića |
Promocija knjige Dobrice ĆosićaPrema Tešiću a o Ćosiću, reč je o „zapisima intelektualca koji je ponekad grešio, ali je imao snage da prizna greške”, o „rukopisu o svireposti demokratije zla”, o „zapisima koji se moraju čitati što češće”. „Hvala Dobrici Ćosiću što izdržava da već decenijama bude meta srpskih intelektualnih besčasnika. Ćosić je ovom knjigom pobedio i tu vrstu zla”. |
| objavljeno: 26. 03. 2009. // detaljnije |
| Od novog jada stara bol će proći |
Takva sprdnja u kojoj nema elementarnog poštovanja ni prema kome ne
može se oprati ni dijagnozama tipa „i to je demokratija", odnosno „pa
to ste hteli" još živahnih zlobnika koji ne mogu da podnesu činjenicu
da ih je vreme pregazilo. Rečeno jezikom Šekspira, ono što je realno očekivati kada se izborne zavese ovdašnjeg političkog pozorišta napokon spuste, možda je jedna rečenica iz Romea i Julije: „Od novog jada stara bol će proći." |
| objavljeno: 19. 03. 2009. // detaljnije |
| "Pseudonim" Sanje Ivić, promocija pisanja kao takvog |
Neobična konceptualna proza Pseudonim, autorke Sanje Ivić, u izdanju beogradske Alme (2008), roman što počinje pozivom na promociju istoimenog dela fiktivnog pisca i razvija se nalik hepeningu u tekstu, virtuelno omeđenom prostoru „posećenom“ od strane filozofskih aluzija i nas, čitalaca, koji otvorimo korice; ova knjiga možda je najbolje okarakterisana samim svojim rečenicama: „Kafkijanski zaplet sa beketovskim dijalogom – zameram što se sve odvija brzo! Ako je krajnji cilj novela, onda je ritam podoban, međutim, ukoliko se radi o romanu, bar ključni likovi bi trebalo da budu podrobnije opisani... kako sve to hronološki definisati?“ |
| objavljeno: 15. 03. 2009. // detaljnije |
| BEOGRAD ZA POKOJNIKE, Bedeker za ukradeno vreme |
VBZ-ova
nagrada za neobjavljeni rukopis romana, koja je ove godine pripala
beogradskom piscu i preodiocu Predragu Crnkoviću, svakako je najveća po
svom novčanom iznosu. Ambicija ove izvorno hrvatske izdavačke kuće da
se nametne kao regionalna, odslikava se u količini konvertibilne valute
koja se nudi neobjavljenom romanu u rukopisu, ali su, s obzirom na
razgranatu prodajno-distributivnu mrežu koja pokriva sve republike
bivše Jugoslavije, prave nagrade tiraž i ravnopravna prohodnost na
daleko većem tržištu nego što je to bilo koje od pojadinačnih republika
u kojima postoje podružnice VBZ-a.
|
| objavljeno: 07. 03. 2009. // detaljnije |
| Smakni ih seksom i nasiljem |
Pišući o pištoljima, pesnicama i plavušama,
američki književnik Miki Spilejn je još pedesetih godina prošlog veka
prodao više knjiga nego što će Den Braun prodati za ceo životPrototip tvrdog frajera, Majka Hamera, prvi je izmislio i opisao prepredeni stari mustang i čarobnjak sirovih akcionih priča Miki Spilejn (1918-2006), otac tvrdih krimića, jedriličar, ribar, Jehovin svedok, cirkuzant, glumac i preteča Prljavog Harija. |
| objavljeno: 14. 02. 2009. // detaljnije |
| Rastegljivost ličnog stila |
Radi se o narativu koji problematizuje rodne razlike i
pokušava da razbije još jedan od tabua u homofobično/ginofobičnom
srbijanskom društvu. U slučaju Brata Albaharijev pripovedački model,
koji sam prethodno skicirao, funkcioniše kao odličan okvir za isticanje
mogućih odnosa koje i zajednica i pojedinac mogu da imaju prema osobama
fluidnih rodnih identiteta. Događaji opisani u romanu stižu do čitaoca
odbijajući se nekad o dva, a nekada o tri ogledala. |
| objavljeno: 14. 02. 2009. // detaljnije |
| Budisti i nudist |
|
| objavljeno: 11. 02. 2009. // detaljnije |
| CIGANI LETE U NEBO, Skandali u čitankama |
Autor
čitanke odlazi korak dalje u svojoj analizi istakavši da Romi vode
elementaran, nesputan i slobodan život. Iz toga sledi da Romi ne
učestvuju u odnosima moći unutar društva niti su njima uslovljeni. To,
međutim, nije tačno: činjenica da romska deca zbog neregistrovanih
adresa ne mogu da se upišu u školu samo je jedan od primera delovanja
odnosa moći u društvu. Drugim rečima, da bi o njemu vodile računa
državne institucije (za obrazovanje, za zdravstvenu negu, za rad...
itd), svaki građanin Srbije mora imati registrovanu adresu i plaćati
porez državi. S obzirom na to, nipošto se ne bi moglo reći da Romi koji
ne žive na registrovanoj adresi vode nesputan i slobodan život.
Naprotiv, baš zato što nemaju stalno mesto boravka, oni su građani
drugog reda.
|
| objavljeno: 04. 02. 2009. // detaljnije |
| BATINA JE IZ RAJA IZAŠLA, Skandali u čitankama |
1) o nasilju u
porodici se ne razgovara u školi; 2) nasilje opisano u narodnoj bajci
nije više, za nas danas, relevantna tema, 3) opravdanost nasilja
u ovoj bajci se podrazumeva, žena je kažnjena po zasluzi.Pošto to pitanje nisu postavili, autori su temi porodičnog nasilja pristupili u skladu sa „tradicijom” koja nasilje shvata kao „porodičnu/privatnu” stvar. Drugim rečima, autori samo nisu spomenuli ono o čemu se u Srbiji i inače ne govori. Premda je zakonom bilo predviđeno da policajci odu na adresu na kojoj je slučaj nasilnog ponašanja prijavljen, oni su to često odbijali. Razlog za takvo ponašanje policajaca očito možemo naći u prihvaćenom shvatanju da se ne treba „mešati” u porodične odnose, pa čak ni kada je to „mešanje” u opisu posla za koji je osoba obučena i plaćena. |
| objavljeno: 25. 01. 2009. // detaljnije |
| TAKO JE GOVORIO GALIMATIJAS, Skandali u čitankama |
Mora
se priznati da Bećkovićev tekst – loše napisan, nejasan i izrazito
povišenog tona – jedno ne taji: neki među Srbima izmislili su događaje
i junake Kosovskog mita. Nema razloga da se ovde upustimo u razumevanje
Bećkovićevog gomilanja reči (pitanje je ima li tu išta da se razume;
recimo, kako razumeti to da su činjenice nebitne i da zaista postoji
samo ono što pesnik kaže: šta deca mogu da zaključe o svetu u kojem su
pesme stvarnije od njihovih života). Bitno je ukazati na motive i ideje
u tekstu. Prvi je motiv izdaje
|
| objavljeno: 24. 01. 2009. // detaljnije |
| KNJIZEVNOST ZA POCETNIKE |
Skola učestvuje u
proizvodnji, obnavljanju i održavanju patrijarhalnih odnosa *** Udžbenici otelovljuju ono što Raymond Williams naziva selektivnom tradicijom –
nečija selekcija, nečije viđenje legitimnog znanja i kulture, viđenje
koje daje legitimitet kulturnom kapitalu jedne grupe na račun drugih
grupa“ *** Svrhu obrazovanja Apple pored
ostalog vidi i u tome da se prihvate i zadrže uspostavljene
nejednakosti. *** Tekst Matije Bećkovića bitan je iz dva razloga: prvo, to je rečit primer patrijarhalnog znanja; drugo,
to je i izrazit primer nacionalističkog diskursa. Pitanja za analizu
bajke „Nemušti jezik” i ponuđena analiza romske uspavanke ukazuju na
strategije podređivanja ili isključivanja žena i manjina iz
patrijarhalnog i nacionalističkog "znanja".
|
| objavljeno: 22. 01. 2009. // detaljnije |
| SEKS PRODAJE KNJIGE |
Grandes je dobitnica nagrade 1989.
godine za knjigu „The Ages of Lulu”. Ova je priča o ženskoj
opsjednutosti seksom i eksperimentiranjem u istom, prevedena na
dvadeset jezika i ekranizirana u režiji Bigasa Lune.Očigledno pravi erotski romani nikada nisu postojali ili se pisci nisu mogli tako lako osloboditi straha, jer je prvih nekoliko godina žiri bio zatrpan djelima u kojima se falus borio s anđelima, nosio masku ili, pak, bio obučen u toreadora. I među djelima pobjednicima moglo se svašta naći, tako da je jedna od nagrađenih priča o homoseksualnoj vezi između Sherlocka Holmesa i doktora Watsona vjerojatno slovila za jednu od konvencionalnijih. Nije lako odvojiti se od TV-a i prionuti na čitanje Becketta, Joycea ili Elfride Jelinek. Zato volim šund. On je prijelazna zona. Isti žanrovi, iste slavne osobe, isti tračevi, ali ovaj put u formi knjige. |
| objavljeno: 17. 12. 2008. // detaljnije |
| Sex & Provincija |
BALKAN SE BEZGREŠNO SEKSA Larisa Inić: Sex&Provincija, Fokus, Subotica 2008. Piše: Milosav Slavko Pešić Ne tako davna prva pesnička zbirka Sinana Gudževića Građa za pripovetke (1978) naslovom je zbunjivala pesničku generaciju da ju je u pomanjkanju valjanih informacija (Bil Gejts i Pol Alen tek tri su duge godine maglu po garaži vijali) grizla jeretička misao o prebegu u prozu nesvagdanjeg znalca mrtvih jezika. Ovidije zar, prozi se privoli?! Brzo se pokazalo onima koji na promene još ne svikoše: svet je privid, kao i sve drugo što svet (sa)čini. Nije novost ni to da privid ima granice, zastrašujući sofisticirane, ali izvesno promenljive kao i sve što je. Ne ištem drugi dokaz do neznatno za knjigu prilagođenih bivših kolumni Larise Inić. |
| objavljeno: 16. 12. 2008. // detaljnije |
| Stihovi radosne slobode sadizma |
Slavoj Žižek o poeziji Radovana KaradžićaParadoksalno je da današnje prividno hedonističko i permisivno postmoderno društvo preplavljuju pravila i zakoni koji navodno služe tome da nam bude bolje (restrikcije pušenja i jela, pravila protiv seksualnog napastovanja...) tako da nas referenca na neku strastvenu dubinsku etničku identifikaciju nipošto dodatno ne obuzdava, nego, naprotiv, djeluje kao poziv na oslobađanje - “Smiješ!” - smiješ povrijediti čvrsta pravila mirnog suživota u liberalnom tolerantnom drušvu, smiješ jesti i piti što god želiš, smiješ se odavati patrijarhalnim običajima koje politička korektnost zabranjuje, smiješ čak i mrziti, ratovati, ubijati i silovati... |
| objavljeno: 07. 12. 2008. // detaljnije |
| Junak koji nije heroj |
Književnost
koja se bavi kritikom istorijskog i svakog drugog zla nikada nije
zakasnela, posebno kada je pišu oni koji su voljno ili nevoljno
učestvovali u prelomnim događajima koji su uticali na druge, nedužne,
ljude. Najvrednije romane-svedočanstva o prirodi političkih ustrojstava
koja su dovodila do uništenja miliona ljudskih života, napisali su
upravo ljudi koji su živeli u tim režimima i nekad bili njihove žrtve,
a nekad i propagatori poput Gintera Grasa ili Aleksandra Solženjicina.
|
| objavljeno: 06. 12. 2008. // detaljnije |

